Muslimansko vjenčanje – običaji tradicijskog muslimanskog vjenčanja

Običaji tradicijskog muslimanskog vjenčanja.Tradicionalni običaji prošnje, zaruka, a kasnije i samog čina vjenčanja razlikuje se od religije do religije.
Zanimljivo je vidjeti koliko su zapravo običaji kultura za istu ceremoniju toliko različiti, a opet na svoj način posebni i jedinstveni.

Donosimo vam priču procesa tradicionalnog muslimanskog vjenčanja od čina prošnje pa do vjenčanja. U moderno doba i globalizaciji, neki činovi se više ne provode, no oni si se još uvijek zadržali u pojedinim tradicionalnim kućama i obiteljima.

PROŠNJA BUDUĆE MLADENKE
Kada djevojka i mladić donesu zajedničku odluku da se vole i da bi htjeli svoj život provesti zajedno, djevojka daje svoje obećanje budućem muškarcu da će biti samo njegova.

Prema tradiciji u muslimanskim zemljama u prošnju mlade ide njegova majka ili sestra koja je već udata. Ponekad se zna dogoditi da muškarac koji prosi nema majku ili udatu osobu ženskog roda, pa tada s njim u prošnju ide neka druga žena iz daljnje obitelji.

Također je moguće da prosac unajmi ženu koju će platiti, a takva osoba u muslimanskom svijetu zove se „svatica“. Svatica potom ide u posjetu mladenkinoj obitelji i donosi miraz svog sina koji je namijenjen za buduću mladenku.

Uglavnom to bude prsten i novac kojim daruje svoju djevojku odnosno buduću mladu, a nakon toga slijedi govor gdje svatica izgovara riječi „Po zapovijedi Božjoj, a po svečevom običaju ovaj se momak zagledao u tvoju kćer i poslao me da ju zaprosim“. Za vrijeme prošnje buduće mlade djevojka ne smije biti prisutna.

SLATKA ILI GORKA KAVA ODREĐUJE DA LI ĆE DJEVOJKU DATI ZA DOTIČNOG MUŠKARCA
Vrlo često se znaju dogoditi situacije da majka ne želi dati svoju kćer za dotičnog mladića ili da je obitelj čula negativne stvari o mladiću i njegovoj obitelji. To je jedan od najtežih trenutaka prošnje jer svatica treba pokazati čisti obraz svog sina. Obitelj djevojke se boji dati svoju kćer u obitelj za koju smatra da neće biti dobro tretirana.

Muslimanska tradicija ima jedan neobičan običaj, a taj je da svatica nakon razgovora dobiva kavu koju mora ispiti. Ukoliko je kava slatka obitelj je spremna dati svoju kćer u obitelj, no ukoliko je kava gorka tada svatica zna da ništa neće biti od potencijalne svadbe.

U nekim drugim državama i gradovima u prošnju idu muškarci i ostali muški članovi obitelji koji razgovaraju s djevojčinim ocem te je način prošnje malo drugačiji. Oni u obitelj buduće nevjeste nose miraz, a što je on veći veća je mogućnost da će obitelj dati mladu. Obitelj može pristati ili ne pristati.

Ukoliko se dobije pozitivan odgovor, muškarci se izljube i jave kćeri da su je “dali” u dotičnu obitelj. Prema tradiciji ona majki i ocu izljubi ruke te im se zahvali na darovanoj sreći i budućem životu. Djevojka tada odlazi podvoriti prosce, a budući svekar stavlja joj na ruku prsten te ju daruje mirazom svoga sina. Naredni dan, otac od mladoženje odlazi posjetiti majku djevojke koju također prema običaju daruje.

muslimansko vjencanje

UHODICE DOLAZE U KUĆU
Prije nego što se dogovori svadba ili se sazna da u nekoj kući postoji potencijalna mlada za udaju, obitelj budućeg supruga šalje takozvanu uhodicu. Uloga uhodice je pomno promatrati buduću mladu odnosno njezino ponašanje, odnos prema roditeljima i brigu o sebi. Ako je primjerice djevojka lijena, kasno se budi ili lijepo ne oblači uhodica je neće preporučiti mladićevoj obitelji. Također je zanimljiva činjenica i vjerovanje da ukoliko djevojka ima spojene obrve, smatra se da to nije dobro te da ona može donijeti nemir i neslogu u obitelj.

VJENČANJE I MIRAZ
Nakon procesa prošnje, svadba se provede u narednih nekoliko dana, a maksimalno u mjesec dana. Prije svadbe bitno je naglasiti hodži iz mladoženjinog džemata da se djevojka ne udaje na silu, da je punoljetna te da budući mladenci nisu u rodu. Kada se ustanovi da je sve u redu kadija daje dozvolu za vjenčanje.

Ta dozvola naziva se nićah murasela, a značenje joj je sljedeći: Djevojka se udaje za tog muškarca bez ikakve prepreke i zadovoljene su obje strane. Prema muslimanskoj tradiciji muškarac mora „kupiti“ ženu.

Ukoliko mladenac daruje novac odmah to se zove mehri muadžel, a ako se miraz čeka neko vrijeme tada se zove mehri muedžel. Poklanjanje miraza događa se upravo iz razloga jer se može dogoditi da muškarac ostavi ženu iz nekog razloga.

U svadbu se poziva onoliko ljudi koliko obitelj može počastiti, a na poseban dan oblači se najljepše odijelo. Nakon svadbe mlada dolazi u mladoženjinu obitelj gdje mora poštivati pravila kuće i starijih ljudi u novom domu.

RASTAVA U MUSLIMANSKOM BRAKU
Ukoliko krivica nije ženina, ona mora biti osigurana mirazom te ju je potrebno narednih nekoliko mjeseci hraniti i odijevati. Da bi se muškarac rastao od žene ona mora pristati na rastanak u braku kao što joj on mora ostaviti sobu/prebivalište u kojoj može boraviti te ju cijeli život darivati.

Ukoliko poželi nazad bivšu ženu, moraju se ponovno vjenčati. Postoje i slučajevi kada žena više ne želi svog supruga za daljnji nastavak života i braka, no ona ne smije samo tako otići bez njegova pristanka. Postoji tradicija po kojoj muž doziva ženu u kući. Ukoliko se ona ne odazove tri puta smatra se da je brak završen.

U slučaju smrti supruga žena dobiva miraz i sve poklone, dok imanje ostaje djeci koja su iznimno važna u muslimanskoj zajednici.

DIJETE U MUSLIMANSKOM BRAKU
Prema Šerijatskom zakonu dijete nakon rastave pripada ocu, a ne majci. Ukoliko je žena ostala brzo trudna nakon svadbe, a potom se par razveo, muškarac ima pravo uzeti to dijete te ga dati drugoj ženi da ga othrani. Ako dijete ostaje s majkom suprug ju je dužan pet godina hraniti kao i dijete. Nakon pete godine života otac može nastaviti darivati dijete s majkom, može ga uzeti k sebi, ali ga se i odreći.

Autorica: Marina Jakšić
Fotografije: Foter

Facebook Like Button