Većina stanovnika europskih metropola ne može ni zamisliti da još uvijek u nekim dijelovima svijeta postoji tradicionalni način prijevoza koji je u Europi nezamisliv, nehuman, neetički i zabranjen. U novije doba pokušava se skroz eliminirati korištenje rikša u Aziji gdje čovjek služi kao snaga za vuču.
LJUDSKA SNAGA-GLAVNI IZVOR ENERGIJE
Popularne azijske rikše tema su brojnih dokumentaraca u kojima se pokušava osvijestiti ljude zbog nehumanosti za ljudski rod, dok s druge strane predstavljaju tradicionalnu simboliku kao djelom povijesti u azijskim kulturama. Rikša je vrsta prijevoznog sredstva gdje se kao energija za pokretanje koristi ljudska snaga.
Kao što je u modernom svijetu benzin nužan za pokretanje automobila, tako je čovjek nužan za pokretanje staromodnih rikša. Čovjek se koristi nogama (hodanjem i trčanjem) dok modernije vrste rikša imaju bicikl koji opet na kraju vozi čovjek.
Naziv rikša dolazi od japanskih riječi jinriksha gdje jin znači čovjek, rihi-snaga, a sha-vozilo. U zemljama južne i jugoistočne Azije rikša se još uvijek upotrebljava kao glavno prijevozno sredstvo kao što je u Europi to taxi.
GRAD DHAKA-GLAVNA „MAJKA“ RIKŠI
Glavni grad Bangladeša Dhaka osim što se nalazi na listi jednog od najmnogoljudnijeg i najvećeg grada na svijetu, nosi naziv i kao glavni grad rikši.
U glavnom gradu Bangladeša živi više od 15 milijuna stanovnika, a prema računici kroz glavne ceste u prometu prođe više od 450,00 tisuća rikši na dan. Budući da Bangladeš još nije toliko razvijena zemlja iako je za današnje vrijeme suvremen i moderan, u njemu se tradicija korištenja rikši zadržala sve do danas. Lokalno stanovništvo za obavljanje svojih svakodnevnih potreba redovno se koristi rikšama.
KOLIKO KOŠTA RIKŠA
Prema podacima u Indiji starija vrsta rikše košta oko 6000 američkih dolara.
Za Indijce i ljude iz Azije kojima je rikša jedini izvor egzistencije i preživljavanja, ovo je iznimno veliki novac koji se sakuplja godinama.
Obiteljima kojima je specijalizacija prijevoza rikšom i malo povišenje cijena predstavlja veliki problem. Glavne marke odnosno firme koje se bave proizvodnjom rikši su Tata i Bajaj.
Danas su više-manje rikše automatske, a sve manje je ručnih rikša iako još uvijek postoje. Uglavnom su im dimenzije takve da u njih stanje maksimalno dvoje ljudi,a postoji i rikša za jednog čovjeka.
TRADICIJSKO PRIJEVOZNO SREDSTVO
Za sve avanturiste i turiste koje imaju priliku voziti se rikšama preporuča se da iskuse ovakav tip vožnje.
Osim što nije uobičajeno za naše prostore, kada se vozite rikšom na jedan način postajete dio te tradicijske kulture koji u Aziji obitava već dugi niz godina. Cijena vožnje rikšom za otprilike 20 km, ne bi trebala biti skuplja od 300 rupija (oko 30-ak kuna) po rikši. Zanimljiva je činjenica da ne postoje ženske vozačice rikši, te da se ne preporuča vožnja za vrijeme kiše ili monsuna.
Za više informacija o rikšama, životu ljudi u azijskoj kulturi preporučamo da pogledate nagrađivan dokumentarac koji se upravo bavi tematikom rikši. Film nosi naziv „Moj bosonogi prijatelj“.
Autor: Marina Jakšić
Fotografija: naslovna uz dopuštenje Wikimedia Commons
