Egzotično mjesto za sve ljubitelje majmuna.
Društvo, razmislite što vam je važno da se dobro obavi bilo koji posao?
U ovom času je za mene – koncentracija.
Od mirisa, boja, tekstura, oblika i zvukova i prekidanja jer zove program, hrana, pustolovina.. ili od umora, znam da se moje se bilješke pretvaraju u dnevnike, nedosljedno s hrpom grešaka, nerazumljivo, krnje, bez strasti.. sorry…..no, pišem, discipliniram se 
Vozimo se u Monkey forest. Ceste neprilagođene izdjikalom prometu. Vožnja traje 2 h. Sjedim pored vozača – propitkujem ga zašto je baš Bali toliko poznat i atraktivan za turiste – a toliko je još divnih indonežanskih otoka? 95% ljudi na Baliju su hindu, religiji više sličnoj budizmu, a ostali dio zemlje je muslimanski. Hindu su puno otvoreniji i ljubaznost je u tradiciji, priča on s entuzijazmom. Hinduizam je stigao preko najvećeg otoka Jave gdje je i Jakarta. Na Javu je stigao s trgovcima iz Indije. Kada je u 16 st. došlo do prodora muslimana na Javu, Hindu se skloniše na Bali kamo su donijeli svoju religiju i kastinski sistem.
Sjećam se kako smo se prije 22 g. u Borobudur drndali cijeli dan i noć u pretrpanom vlaku (gotovo sve se u Indoneziji doima pretrpano s preko 200 mil. stanovnika). Išli smo u Yogyakartu da vidimo najveći budistički spomenik Borobudur s preko 500 Budinih kipova i preko 2000 reljefnih ploča o Budinom učenju.
Budizam mi se činio blizak kao mudro učenje smrtnika. Borobudur i njegove priče su ostavile jak utisak na mene. Upravo se u mom sjećanju pojavila jedna od slika iz Borobudura kada sam u otvorenom pismu izišavši iz advokature spomenula mogućnost urušenja cijelog sistema kao u priči o ptici s 2 glave; “Gornja jede gorke plodove, a donja slatke. Donja je zamolila da i ona proba slatki plod a gornja je odbila, jer svejedno ide u isti želudac. I tako je donja pojela otrovnu bobicu i ptica je umrla”
Stigosmo u Monkey forest. Iznenadili smo se da majmuni nisu agresivni.. Naime, čuli smo savjete da skinemo naočale, ne otvaramo torbe, ne dajemo im banane.. no kada smo ušli unutra svi su ih hranili (banane su se mogle kupiti) i samo oni koji su označeni crvenom bojom, mogu biti agresivni pa da se pričuvamo. Nisam kupila banane niti im prilazila. Nikad se ne zna. Otvorenih očiju gledala sam prekrasno đunglasto drveće.
Slikice kažu više..
Tekst i fotografije: Jerina Malešević
Galerija slika
