Ne znate urdu? Čudno!

Književni prevoditelji predstavljaju vrlo važnu poveznicu između spisatelja i čitatelja, ukoliko ne postoji zajednički jezik sporazumijevanja. Oni revniji odavno su uočili da izravni prijevod s jezika originalnog teksta u željeni (u našem slučaju hrvatski) jezik djeluje osjetno drugačije, nego kada je između njih karika nekog drugog jezika. Primjerice, čitati Murakamija ili Oza prevedene izravno s japanskog odnosno hebrejskog jezika, bez engleskog „pomagala“, ostavlja utisak punijeg, gotovo bih rekla, drugačijeg autora.

Preko granicaZato je prvi ukoričeni prijevod s urdua (vrlo raširen jezik u Pakistanu i muslimanskom dijelu Indije) i susret s vrlo plodnim i popularnim piscem Saadatom Hasanom Manto-om (1912.-1955.) , za što valja zahvaliti Krešimiru Krnicu i zagrebačkom nakladniku „Ibis grafici“, istovremeno književna poslastica i kulturološka dobit. Manto je napisao više od 250 pripovjedaka, no za potrebe prvog susreta s hrvatskim čitateljima, Krešimir Krnic je odabrao 14 naslovivši zbirku „Preko granica“ – pripovijetke o ljubavi, ludosti i ratu. Rođen i školovan u Indiji, Manto je izgradio svoju književnu karijeru pišući ne samo pripovjetke, već također radio drame i filmske scenarije. Nakon podjele zemlje na Indiju i Pakistan, odlazi živjeti u Pakistan, gdje piše svoje, kako tvrde, najbolje priče. Zbog nemogućnosti da se profesionalno uključi u pakistanske uvjete života („Nisam mogao shvatiti gdje sam“), odaje se alkoholu od čijih posljedica umire.

Manto je vrlo precizno opisivao promjene koje proživljavaju ljudi podjelom zemlje, nužnošću seobe i pojačanom netrpeljivošću. On ne osuđuje, on opisuje. Primjerice priča „Radna dozvola“ opisuje mladu udovicu koja se prehranjuje vozeći dvokolicu (tongu), no zbog predrasuda, vlast joj oduzima radnu dozvolu za vožnju i odobrava dozvolu za prostituciju. Odnos prema ženama vrlo je važna komponenta u Mantoovu stvaralaštvu: one su posredne ratne žrtve („Otvori“), neustrašive pomagačice („Mozel“), zavodnice („Šehadet da izgovorim“), čuvarice identiteta („Zovem se Radha“) i slično. Poznavatelji bollywoodskih filmova znaju koliko se pazi na „ćudoređe“ na ekranu, dok je s druge strane jedna od najuzbudljivijih erotskih knjiga (priručnik, dapače) s istog područja „Kama sutra“. Manto često prikazuje raznovrsnost u odnosima između muškaraca i žena, pa iako ništa izravno ne opisuje, sve je kristalno jasno. Zbog takvog pristupa ljubavi odnosno spolnosti, Manto je doživljavao brojne kritike, ali ga to nije odvratilo od takvog pisanja.

Druga istaknuta tema u podnaslovu zbirke „Preko granica“ jest ludost, koja se nastanila u ljudima zbog novih uvjeta života. Podjela zemlje na dvije samostalne države i rat u koji se uključuju dotadašnji prijatelji i susjedi, nužno vodi u podvojenst i mahnitost. Priča „Toba Tek Singh“ govori o razmjeni indijskih i pakistanskih luđaka,“Posljednji prijavak“ vezan je uz prijatelje koji su se zatekli na suprotnim stranama u vrijeme Kašmirskog rata, pljačka i kaos kao posljedice rata u „Harnam Kaur“ i slično. Mantove priče su iskrene i sućutne. Da bi se prodrlo u potpunosti u taj svijet (neki su nam elementi vrlo bliski) ne treba poznavati pozadinu života na indijskom potkontinentu – Manto nam vrlo gusto i učinkovito opisuje ono što je zajedničko svim ljudima: traganje za srećom i pronalaženje boli. Treba čitati pažljivo i otvorena srca. Tako je i pisano.

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button