Prvi europski posjetitelji Novog svijeta stigli su na otoke koje su nazvali prama lokalnom narodu koji ih je pozdravio. No što se dogodilo s Karibima?
Izvještavajući o stanju Kariba na Dominici 1902. godine, guverner Henry Hesketh Bell dao je i kratak izvještaj o njihovoj nekadašnjoj reputaciji: “Manji otoci od Svetog Tome do Tobaga čini se … da su bili naseljeni … ratobornom i nesavladivom rasom divljaka, kolektivno poznatom kao “Charaibes” ili “Karibi” koji su se hrabro odupirali svakom pokušaju kolonizacije od europskih nametljivaca i kojima je draža smrt od ponižavajućeg ropstva koje su doživjeli domorodci na većim otocima.
OVDJE pročitajte i više o predivnim karipskim otocima
Izležavanje na plaži pod karipskim suncem
Belize neotkriveni dragulj karipskog mora
Karipski otok St. Barths
Ti neustrašivi divljaci toliko su se tvrdoglavo odupirali da njihova naselja nisu bila pod europskim utjecajem dugo pošto su ostali otoci prekriveni plantažama i postali civilizirane zajednice.
Kada je Kristofor Kolumbo 1492. godine doplovio u Ameriku, on je zapravo tražio put do otoka bogatih začinima u Indiji. otkrivši naseljene otoke na Karibima, nazvao je tamošnje ljude Indijancima, a pojam se do danas zadržao u nazivu “Zapadna Indija”.
U to vrijeme otoke su nastanjivale dvije domorodačke skupine: Arawaki i Karibi. Obje su na njih stigle iz Južne Amerike krećući se s otoka na otok po Malim Antilima iz domovine koja se nalazi u prašumama Orinoca u Venezueli.
Kao prvi, Arawaki su stigli dalje i naselili u Kubu i Hispaniolu u Velikim Antilima te su sreli Španjolce kada su se prvi put iskrcali. Oni su zabavljali pridošlice pričama o strašnim Karibima, smrtnim neprijateljima koji su ih zapravo potjerali s mnogih otoka koje su nekada nastanjivali.
Kasnije su španjolski doseljenici kao zahvalu na gostoprimstvu porobili Arawake u sustavu encomiende koji je navodno osigurao domorodcima zaštitu i pogodnosti kršćanstva u zamjenu za besplatan rad.
Ratoborni Karibi pokazali su se kao veća prepreka i uspjeli su se oduprijeti europskoj kolonizaciji na nekoliko otoka sve do 17. i 18. stoljeća.
Slamanje otpora
Naposljetku se europsko oružje pokazalo prejakim za Karibe pa su britanski i francuski doseljenici stigli i na Dominiku i na Sveti Vincent u Privjetrinskim otocima na kojima su Karibi imali najjača uporišta.
Tamo su, kao i Arawaki, postali žrtve donesenih bolesti ili su izginuli u ratovima protiv kolonizatora. jedna je skupina sa Svetog Vincenta – poznata kao “crni Karibi” jer su se njihovi preci izmiješali s odbjeglim crnim afričkim robovima -masovno deportirana na otok Roatán ispred obale Hondurasa nakon pobune 1795. godine. Njihovi potomci Garifune i dans ondje žive.
Asimilacija je uzela danak od identiteta Kariba te je populacija u 20. stoljeću svedena gotovo na nulu, čak i na otocima na kojima su nekada prevladavali. No nisu potpuno nestali.
Danas je preostao samo dio koji je uočljiv na Dominici na kojoj njih 3000 nastanjuje Karipski rezervat, 1500 hektara velik teritorij koji je osnovala britanska kruna 1903. godine. osim toga, gotovo pola milijuna Garifuna koji žive na kopnu vuku podrijetlo, barem djelomično, od crnih Kariba.
Mozaik knjiga
Iz knjige: Kako je sve počelo
