Mare /e/monti, rekli bi Talijani, tj. i more i brda. I upravo je takav osjećaj i atmosfera u vinariji Jakončič, nadomak mora a ipak među predivnim brdašcima i brdima – u kraju Goriška brda – gdje je tlo mineralno, gdje rastu i uspijevaju limuni, mandarine i kivi – ali i – ono najvažnije – predivni trsovi grožđa od kojih obitelj Jakončič na 16 hektara radi fantastična i nagrađivana vina.
Njihovi najstariji vingoradi broje preko pola stoljeća starosti a baš iz njih dolazi grožđe koje postaje sad već slavna Carolina – suho (bijelo i crno) vino, ali i slatka vina, cuveei…pa fantastični pjenušci Mosaic koje mnogi uspoređuju s francuskim šampanjcima. Sva su odlična i posebna a mlađe linije, svježe i voćne, pod etiketom Jakončić, razigrana su i pitka. Tlo je uglavnom lapor, ali ima i kamenih terena gdje uzgajaju bijeli sauvignon. Tu su još i chardonnay, malvazija (za kupaže), tokaj koji se ovdje zove jakot, a kojeg osobito vole Kinezi, zatim sivi pinot od kojeg rade i narančasto vino. Od crnih imaju još i merlot i cabernet sauvignon. Do danas je ovdje u brdima iznad Gorice proizvedeno 100.000 boca a sve je počelo uistinu davne 1847. godine kad su Mihael i Carolina Jakončič zasadili svoj prvi vinograd na položaju Kozana. Bilo je to vrijeme kad su nicali novi putevi, željezničke pruge i otvarala se nova tržišta, vrijeme kad još nitko nije slutio filokseru, ratove i teška vremena s kojima se obitelj Jakončič borila i – srećom – uspješno izborila. Brda su kroz povijest bila dio Austro-Ugarske, Italije, Njemačke, Jugoslavije…da bi danas bila dio Slovenije.
Današnji čelni čovjek vinarije je Aljoša Jakončič koji se s razlogom može podičiti i povješću, ali i najnovijim priznanjima. Na ovogodišnjem, 14. po redu Decanter World Wine Awards, naime, među 16 tisuća vinskih uzoraka koje je ocjenjivalo gotovo 250 sudaca, osvojio je dva velika priznanja. Zlatnom medaljom okitila se Carolina Bela 2012 (ocjena 95+), a još jednom zlatnom medaljom i platinum priznanjem za najbolje slovensko vino u prestižnom razredu – Carolina Rebula 2013. što je prvi put da je rebula postigla takav uspjeh. Aljoša Jakončič je veliki vinski entuzijast, strastveni vinar, simpatičan čovjek i izvrstan domaćin u odlično opremljenoj vinariji i podrumima te prekrasnoj kući s terasom i pogledom „za milijun dolara“. O svojem je uspjehu rekao: – Carolina je naš obiteljski ponos i jako smo sretni da su nas na Decanterovom ocjenjivanju prepoznali. To je izvanredno priznanje, a osobito nam je važno platinasto priznanje za Carolina Rebulu. Rebula, je naime oduvijek bila pomalo podcijenjena sorta pa smo se izuzetno trudili i radili na promjeni takve percepcije. Danas je vole čak i oni najizbirljiviji, a sretni smo što smo s našim vinima prisutni u najboljim hrvatskim restoranima. U svijetu smo prisutni u 12 zemalja: Malezija, Japan, Nizozemska, Danska, Austrija, Italija, Albanija, Crna Gora, Velika Britanija, Belgija, Kina i Sjedinjene Države. Mora da radimo nešto dobro.
Da rade dobro, složili su se vrhunski znalci Jelena Šimić-Valentić, Željko Suhadolnik, Ivo Kozarčanin, Vitomir Andrić, kao i ženski dio novinarske grupe koja ih je posjetila – Martina Miličević i Tanja Božić, dakle svi nedavni gosti na ovom obiteljskom imanju. – Radi se o vrlo ozbiljnim, kompleksnim vinima koja izvrsno pokazuju odlike terroira Goriških brda – rekli su kolege vinski novinari i sommelieri. Uz Aljošu Jakončiča, domaćin nam je bio i njihov port-parol, Matjaž Zgradišnik, koji se pokazao vrlo vještim kuharom i počastio nas izvrsnim ručkom koji su pri svakom slijedu izvrsno pratila vina iz podruma Jakončić, pa i ona nešto starijih godišta. Ručak je bio nagrada za naše revno i gorljivo sudjelovanje u berbi. Bilo je kratko, ali marljivo i – slatko. Mi smo se, pak, radom odužili za prekrasan doček uz svježe pečeni kruh, lokalni sir i domaću „šalami“, kako je ovdje zovu. Pravo je natjecanje među goriškim vinarima u izradi što boljih „šalamija“, a ova Jakončečeva koju smo probali, pokupila je ovacije oduševljenja i ostavila tek malo mjesta za domaći pršut. Posjetili smo i podrum u kojem vina dozrijevaju u u drvenim bačvama i „jajima“. Znalci su sudili: Carolina Bela koja nekoliko mjeseci dozrijeva u drvenim bačvama od 600 litara, mješavina je chardonnaya, rebule i sauvignona. Ima zlatnožutu boju, naglašenog je nosa u kojem se osjeti kokos, karamela i tropsko voće. U ustima je vino suho, gusto, s odlično odmjerenom kiselinom i tek osjetnim aromama sazrijevanja na kvascima.
Ozbiljno, slojevito i harmonično vino. Carolina Rebula je žute do zlatne boje. Na nosu je svježa, s razvijenim mirisom žutog voća. U ustima je vino suho, sočno, s aromom ananasa, punog tijela. Tijelo je puno i elegantno. Vino je zrelo, elegantno i s puno potencijala.Pjenušci su posebna priča. Pod imenom Mosaic, rosé je napravljen od crnog i bijelog pinota, a posebno je dojmljiv bijeli, brut, od rebule. Jakončiči (uz Aljošu su roditelji Danica i Igor te brat Mitja) ih rade od 1995. Bilo kako bilo, posjet Jakončiču bio je pravo zadovoljstvo i to za sva čula, a hrvatski vinari koji slijede sličan put – štovanjem tradicije, unapređivanjem tehnologije; ljubavlju, strašću i igrom s grožđem te vjerom u autohtone sorte – sigurno neće pogriješiti. Aljoša Jakončič spretno izbjegava pitanje o osobnom favorit vinu iz vlastitog podruma, ali kaže da voli francuski Chateau Latour. Zato ja mogu objaviti da su moji favoriti s potpisom Jakončič: Mosaic brut i Carolina Bela. I već su u hladnjaku.
Sanja Muzaferija
Uz dopuštenje: WOW
