Wowice su se nedavno otisnule na vinski-gastro izlet koji je obuhvaćao posjet čak četiri vinarije i dva vinogorja, Komarna i Neretva te sudjelovanje na sada već tradicionalnoj manifestaciji Dani jegulje u Neretvi.
U petak 18.11. stigle su u Opuzen gdje su prvo obišle vinariju glavnih domaćina, Vinarstvo Prović a kasnije večerale u restoranu obiteljskog hotela Provićevih, Merlot. Provićevi će dogodine dvostrukim slavljem obilježiti 20 godina djelovanja podruma i desetu obljetnicu rada hotela čije ime ukazuje na to koliko je njihova obiteljska priča prožeta vinom. Jedan stih i pjesma najbolje oslikavaju njihovu životnu filozofiju, a pater familias Branko prović je rado (re)citira. To je „Duša vina“, Charlesa Baudelairea i stih: „Jedne je večeri vino zapjevalo…“.
Vrijedna i poduzetna obitelj Prović grožđe uzgaja na terenu koji se nalazi dva kilometra od ušća Nereteve u more. Vinograd obrađuju sami, berba se odvija isključivo ručno, prinos na trsu se ograničava zbog čega se u rano ljeto primjenjuje i zelena berba sve da bi se održala visoka kvaliteta vina. U slučaju loših godina, kao što je npr. bila 2014., vina se uopće ne buteljiraju. Vina su u novouređenoj kušaonici predstavili otac Branko, kćer Monika, sin Vjekoslav i mama Tereza, ispričavši priču o posebnosti ovog terroira formiranog kroz dva ključna faktora: rijeku i more. Naime, Neretva je nanosima s hercegovačkih planina ovdje stvorila plodni humus, a more koje je prekrivalo zemlju na kojoj je zasađen vinograd a povuklo se nakon melioracije, ostavilo je iza sebe tlo krcato morskim fosilima, mineralima i ljuskicama školjaka što se snažno reflektira u vinima Prović: zlatarici Livija, chardonnayu i kupaži merlota i cabernet sauvignona.
Osobito izraženu notu mineralnosti ima njihov poznati chardonnay, a kušao se onaj iz 2015. rađen metodom sur lie. Vino je, dakle, nakon hladne fermentacije četiri mjeseca odležavalo na finom talogu u malim drvenim bačvama i dobilo posebnu kremoznost, a zadržalo finu voćnu aromatiku i osobito mineralnost, dok je drvo lijepo ukomponirano i ne prekriva arome. Zanimljivo je da je Branko Prović pionir sadnje chardonnaya na jugu Hrvatske, inspiriran izvrsnim ekspresijama te sorte u Kaliforniji, Australiji i Južnoj Africi te uspjehom Miljenka Grgića na već legendardnom slijepom kušanju u Francuskoj 1976. U vrijeme sadnje vinograda 2002. godine za vino od sorte chardonnay mogla se dobiti isključivo etiketa stolnog vina jer sorta nije bila na listi preporučenih kultivara. Nakon prve berbe i dopisa Ministarstvu poljoprivrede kojeg su Provići poslali, a kasnije su im se pridružili i neki pelješki vinari, sorta je prihvaćena na navedenu listu, a danas Prović chardonnay nosi oznaku vrhunskog vina.
Livija je etiketa vina od sorte zlatarica koja je godinama bila zanemarivana i korištena samo za stolno vino, ali su je Provići, uvidjevši potencijal sorte, odlučili isprobati kao monosortno vino vjerujući da boljom obradom u vinogradu i njegovanjem u podrumu – može dati mnogo više. Livija je lagano bijelo vino, fine voćne aromatike, izvrsnih kiselina i svježine koje izvrsno prija ljeti uz samo 11,5% alkohola. 2015. je bila probna godina, a temeljem uspjeha ove godine količina se povećava, uz primjenu nekih novih vinarskih tehnika.
Bordoška kupaža merlota i cabernet sauvignona, takoreći s desne obale, odnjegovana je u dvije verzije: bazna i reserva. Reserva pod imenom Modrič, njeguje se samo u izvrsnim godinama kakva je bila 2011. i zrije dvije godine u malim drvenim bačvama od slavonskog hrasta te još godinu dana u butelji prije izlaska na tržište. Takozvani bazni MC odležava 15 mjeseci u drvu i najmanje šest mjeseci u butelji prije prodaje. Oba su vina zaobljene strukture, lijepo školavanih tanina s notom mineralnosti i slanosti uz voćne arome. WOW-ice su kušale i kupile neke od posljednjih butelja Modrič Reserve jer je berba – rasprodana. Provići ove godine uvode i novitete: rosé od sorte syrah i žuti muškat koji su u obradi podrumu. Osim vinarije i hotela, obitelj vodi i svoj OPG pa su gošćama ponudili svježe citruse, vlastito maslinovo ulje, masline, džem od mandarine, suhe smokve i likere.
Nakon obilaska podruma, gdje je majstor vinar, Branko, demostrirao metodu miješanja vina na finom talogu (sur lie metoda) te kušanja mladih vina, u restoranu hotela te prekrasnom ambijentu je priređena večera u sljedovima u znaku jegulja, kako to i priliči s obzirom da je sve bilo u sklopu manifestacije Dani jegulje u Neretvi 2016. Aperitiv je bila čaša pjenušca Domano, a onda je na stol stiglo staro neretvansko jelo, jegulja s raštikom, za koje se koristi malo deblja i tustija jegulja, a slijedila je hrskava jegulja s ražnja i potom slasni brudet od jegulje s „purom“ (palentom) i domaćim kruhom, uz buket salata. Za kraj – „Neretvanski dragulj“, posebna torta od klementina, badema i suhih smokava. Uz večeru se pio Chardonnay Prović 2015 i kupaža MC Prović 2012.
Subotnje jutro je posvećeno posjetu Sajmu neretvanskih delicija na opuzenskoj Pjaci, tj. Trgu kralja Tomislava gdje je središnji događaj bio kulinarski show predvođen vrsnim chefom Christianom Misiračom, restoranom Takenoko Dubrovnik i udrugom Pivčeva kala. Na Pjaci je organizirana prezentacija i prodaja proizvoda vinara, OPG-ova, autohtonih rukotvorina a ne manje važno – bilo je i prikupljanje sredstava za humanitarne svrhe. Udruga Maškadur, kao glavni organizator manifestacije Dani jegulje u Neretvi, prikupila je 1.680,00kn za udrugu „Sunce moje malo“ iz Opuzena koja se bavi djecom s teškoćama u razvoju.
Druženje uz glazbu i lokalne delicije i razgledavanje grada, kupnja sitnica koje su proizveli kreativci iz doline Neretve, džemova, zimnice ali i plodova prirode – mandarina, smokava; pa i pjevanje uz band – trajalo bi i dulje, da aktivne ljubiteljice vina iz WOW-a, nisu morale krenuti dalje. Čekao ih je posjet vinariji Volarević u Prudu pokraj Metkovića.
Već doček uslužnog, susretljivog, vrhunski informiranog znalca svog posla, a ipak posve nepretencioznog Josipa Volarevića bio je znak kako će im biti kod obitelji Volarević. Da je obiteljsko poduzetništvo u Hrvatskoj postavljeno na zdravim i čvrstim temeljima dokazuje upravo ova obitelj. Otac i četiri sina cijeli su život uspješni u poljoprivrednoj djelatnosti. Ponosni su vlasnici jednog od vodećih rasadnika u Hrvatskoj, rasadnika Prud, s raznolikom i bogatom ponudom sadnica i vrtnoga bilja. Ovdje „nema čega nema“: masline, zelenilo za ograde, cvijeće, sadnice voća, povrća, sav potreban materijal, ukrasi za vrt, novogodišnji ukrasi…
Nakon razgleda rasadnika, uslijedio je posjet njihovoj novoj kušaoni u kojoj su upravo WOW-ice bile prve gošće. Koja čast! Od vina – ovdje se pio prvo rosé Syrtis, od plavca malog, vino koje u sebi nosi nježnu stranu grubog, kamenog i kosog terena uronjenog u more. Kako grožđe u svom dozrijevanju poprima osobine terena na kojem je izniklo, u roséu su Volarevići željeli sačuvati sve ono primarno što ovaj terroir nosi u sebi i onda ga pokazati u blažoj formi. Terroir je prepoznatljiv u visokom alkoholu, blago robusnim taninima i bogatstvu aroma.
Vrhunsko vino Syrtis pošip zlatno je žute boje sa zelenkastim nijansama, fino izraženim mirisom ugođenih sortnih značajki po rascvjetalom bademu i makijskom raslinju, finog bouqueta s natruhama kandirane narančine korice, vrijeskovog meda, otmjenog punog, glatkog i sadržajnog okusa. Ovo je vino suho i snažnih alkohola (13,5% vol.), punog je tijela, bogato i idealno odmjerenih kiselina, zrelo i moćno.
Vino Syrtis, plavac mali Gold edition, u sebi sažima sva obilježja terena na kojemu je rodilo grožđe i ljubavi kojom je prerađivano u obiteljskom podrumu. Karakteristične je duboke rubinski crvene boje, gusto i gotovo neprozirno, s tamnoplavim odsjajem koji ostaje na stijenci staklene čaše. Miris mu je kompleksan i odaje tipične sortne arome, kombinaciju svježeg bobičastog voća i suhog, malo zapečenog voća kao i arome mediteranskog bilja. Odležavanjem u hrastovim bačvama ove sortne arome dodatno se oplemenjuju aromama iz drveta. Visoki alkohol u početku daju slatkasti okus, no blagih je kiselina te skladno, puno, snažno. Pjesme, glazbe i dobrog raspoloženja kod Volarevića nije nedostajalo, osobito zato što su baš WOW-ice bile prve gošće novootvorene kušaone.
Domaćini ih nisu „samo tako“ htjeli pustiti da odu, pa je nakon bogate večere, na kojoj su poslužena jela od inćuna, žaba i gambora, još stizao svježe rezani domaći pršut praćen brojnim dodatnim čašama vina…a ne treba zaboraviti ni odličan desert iz obiteljske radionice ove čestite, marljive i velikodušne obitelji.
U nedjelju, WOW-ice su se zaputile u smjeru Komarne i posjetile još dvije vinarije. Prvo su obišle položaje Terra Madre tvrtke Poljopromet koji se nalaze na samoj punti Komarne. Ovdje je u izgradnji posve nova vinarija i kušaona s divnim pogledom na morsku pučinu i poluotok Pelješac, a gošće je dočekao Davor Martinović, direktor i suvlasnik firme koju vodi s partnerima: Damirom Dominikovićem i Stipom Dominikovićem. Uz Davora i kćer Vedranu Martinović-Trutina, u vinariji ih je ugostio i Marko Dominiković.
Vinograd na položaju Komarna karakteriziraju idealni vinogradarski uvjeti. Sam vinograd nalazi se na vapnenačkom obronku brda visine od 50 do 180 metara s nagibom koji varira do 45%. Idealna orijentacija jug-jugozapad, blizina mora i odlična provjetrenost dopuštaju ekološki uzgoj uz iznimno male potrebe za prskanjem i zaštitnim tretmanima vinove loze (bakar i sumpor). Mikroklima svojim brojem sunčanih sati, uz morsku refleksiju sunca, položaj i refleksiju velikih vapnenačkih površina omogućuje natprosječnu insolaciju. Tlo je mješavina crvene zemlje i kamena, Ph zemlje je 7,6 uz tragove posolice nošene burom, a zastupljeni su: plavac mali, pošip, syrah, cabernet sauvignon, chardonnay i debit.
Priča o našem vinogradu započela je stenjanjem teških strojeva koji su svoje čelične čeljusti zarinuli u kamene gromade, šikaru i makiju, pohlepno rujući grumenčiće zemlje. U toj priči sve je prirodno, kao Bogom dano; od sadnje, uzgoja, zaštite, prehrane sve do berbe i prerade. Čista i prirodna kaplja s kamena – rekao je domaćin, a WOW-ice su uživale u prekrasnom pogledu i izbliza pregledale izgradnju moderne vinarija koja puno obećava, a čiji se završetak očekuje uskoro, nakon što uređeni vinogradi daju plodove već sedmu godinu, a vina osvajaju nagrade i bude velika očekivanja za dalje. Uz ugriske od sira i pršuta, kušala su se većinom mlada vina direktno iz bačava, počevši od pošipa, chardonnaya, preko roséa do odležanog plavca malog od kojeg se radi i spomenuti rosé.
Za svojevrsni „šećer na kraju“ ostao je posjet vinariji Rizman u vlasništvu obitelji Štimac, gdje je domaćin bio Mihovil Štimac s ocem Vladom i obitelji. Popevši se do vinarije na vrhu brdašca poviše obronaka zasađenih vinogradima pogled na tzv.’Neretvanske kornate’ i Pelješac svima je doslovno oduzeo dah. Mihovil je bio vodič imanjem na kojem su zasađeni pošip, plavac mali, tribidrag ali i tempranillo, viognier i neke druge sorte koje se koriste u kupažama. Vinogradi su zasađeni na drobljenom kamenu, vapnenančkom tlu, na strmim padinama poviše mora. Berba se odvija isključivo ručno i pomno se slekcioniraju grozdovi, a tijekom sadnje vinograda Štimci su pronašli i vlastiti izvor vode koji se i danas koristi.
Obitelj Štimac štuje sv. Mihovila kao svog zaštitnika, a pored vinarije nalazi se kapela u čast sv. Mihovilu na 253 metra nadmorske visine i to je ujedno prvi zidani objekt na imanju. Tradicija vinogradarstva u obitelji Štimac datira s početka XX. stoljeća a prve vinograde zasadio je pradjed današnjeg naraštaja obitelji Štimac, Mihovil Mijo Popich, poznat pod nadimkom Rizman, po kojem je vinarija dobila ime, a proizvodnja je ponovo pokrenuta 2006. godine. Na novim položajima posađen je novi vinograd, izgrađena je potrebna infrastruktura te se stvara jedna posve nova vinogradarska regija u Hrvatskoj. Obitelj Štimac je prvi investitor i idejni pokretač te nove vinogradarske regije koja u 2012. godini obuhvaća više od 80 hektara posađenih čokota loze. Nakon sadnje i izgradnje infrastrukture koja izgrađena je i moderno opremljena vinarija u samom vinogradu. Štimci u suradnji s Institutom za jadranske kulture i melioraciju krša sade i eksperimentalni vinograd. Ovdje se koristi vrhunska oprema i francuski hrast, a uskoro se očekuje proširenje podruma.
U njihovoj su ponudi vina iz linije Brime (pošip i plavac), zatim premium vino Primus od sorte plavac mali…Svježi pošip Pošip je, kako ime i kaže, od autohtone dalmatinske bijele sorte grožđa pošip, a njihov se radi od grožđa iz vlastitih vinograda, s južnih i strmovitih padina i brežuljaka koja sežu sve do mora. Upravo ovu sortu mnogi vinski znalci smatraju našom najpotentnijom bijelom sortom a Štimac kaže: – Ekološkom proizvodnjom grožđa, suvremenom preradom i modernim načinom vinifikacije, pokušali smo iz ove sorte izvući ono najbolje i pretočiti u zlatne kapljice vina, imena pošip. Svjež, mirisan i voćan, poslužen na idealnoj temperaturi od 10-12 C, ovaj pošip je poslastica za sve vinoljupce bijelih vina. Nonno je također pošip, a ime etikete je stari dalmatinski naziv za djeda te je ovo vino na neki način poveznica s našim brandom Rizman, tj. nadimkom pradjeda. Odlikuje ga stupanj produženog sazrijevanja u hrastovim bačvama koji u kombinaciji sa hladnom fermentacijom daje ovo elegantno i ozbiljno vino. – završava Mihovil.
Tu je i pošip iz barriquea, Štimac barrique No.1, kao i tribidrag. Riječ je o autohtonoj sorti koju zovu i Kaštelanski crljenak, dok je u svijetu poznat pod imenom Zinfandel (SAD) ili Primitivo (Italija). Tribidrag se kod Štimčevih radi isključivo od grožđa istoimene sorte iz vlastitih vinograda na mikrolokaciji Raba na južnim i jugozapadnim padinama nagiba i do 40% koje se spuštaju sve do mora.
Rosé Rusula, pak, koji se posebno dopao WOW-icama i koji se redovito pojavljuje na WOW festivalu ružičastih vina Pink Day Zagreb, vino je od grožđa plavac mali, tribidraga i tempranilla, a ime je dobilo po starom dalmatinskom nazivu za – ružu. To je svježe i lagano vino koje treba poslužiti na temperaturi od 10-12C. Osim vina, Štimčevi proizvode i ekstra djevičansko maslinovo ulje izuzetne kvalitete, a jedna od posljednjih bočica lanjskog ulja poslužena je gošćama.
Nakon obilaska imanja kušala su se vina uz delicije iz njihove kuhinje. Prvo vrhunski pršut i sir, masline, riblja pašteta, sušene rajčice, marinirani inćuni na rikoli s kaparima, svježe kamenice, te nešto posebno: zaista sjajna salata od svježih dagnji punjena u njihove školjke, a onda izvrsni crni rižoto od jadranske sipe uz tribidrag, dok je za desert baka Štimac pripremila mirisne krempite koje su bile prava točka na i.
Bio je to divan vikend za pamćenje, koji je, usprkos mnoštvu predivnih impresija samo „poziv na još“, jer ovamo se valja vratiti u proljeće kad sve zazeleni te ponoviti naučeno i iskusiti još nešto novo. Odnosno, kako obitelj Prović svojim sloganom i kaže – valja još jednom razigrati osjetila Neretvom.
Tekst: Monika Prović, Adela Visković, Sanja Muzaferija
Fotografije: Studio Idearium
