Jedan od najsamosvojnijih naših slikara, Bane Milenković autor afirmirane svestranosti, s brojnim priznanjima na području scenografije, samostalnom izložbom u Muzeju za umjetnost i obrt predstavit će recentne radove u keramici, koji će tom prilikom po prvi put biti predstavljeni javnosti uširem opsegu. Do sada je stvaralaštvo Bane Milenkovića po stilskoj osobitosti prepoznato kao izvorna sastavnica suvremenog slikarskog izračaja na našoj sceni, o čemu svjedoče tekstovi brojnih kritičara, poput Darka Glavana, Feđe Vukića, Tonka Maroevića, Ive Šimat Banova, Ive Körbler i drugih.
Prilikom nedavne izložbe slika u Muzeju za umjetnost i obrt (2010.), predstavljen je kvalitativan odabir iz njegove recentne petogodišnje produkcije i istovremeno raznovrsnost Milenkovićevog motivskog i stilskog interesa. Miroslav Gašparović, autor izložbe i ravnatelj MUO tom je prilikom istaknuo: „Rijetko je koji suvremeni umjetnik uspio do te mjere definirati svoj samosvojan univerzum, bazirajući ga pritom na klasičnim slikarskim motivima – pejzažu, mrtvoj prirodi, marinama, interijerima – stvorivši unutar njega svoj vlastiti konzistentan jezik simbola i motiva. Ludizam njegova slikarstva ne znači ujedno površnost ili nedostatak ozbiljnosti, već upravo suprotno. Zar nije igra jedno od bitnih ljudskih svojstava, upravo ono područje u kojemu se iskazuju neograničene mogućnosti kreativnosti genija?!“
Imajući u izbor motiva na kojima se temelji autorska poetika koncentrirana poglavito na prikazuizdvojenih detalja iz ljudskog okruženja, ali nikad ljudi, iako se novijim ciklusima životinja ubrojio u značajnije predstavnike animalistike u nas, veza slikarskog izričaja sa scenografskim oblikovanjem čini se prirodnom. Odrednica zbog koje se taj prijelaz s jednog područja u drugo, a to znači od razumijevanja slike kao autonomnog objekta i označitelja po sebi do oprostorenja i funkcionaliziranja u svrsi šireg sistema znakova kazališne igre, čini samorazumljivim, možda je jedna od najtemeljnijih, najsamosvojnijih kvaliteta Milenkovićevog slikarstva.U njegovoj interpretaciji to je prvenstveno sumarna svedenost prizora na objekt u fokusu (vaze s cvijećem, lončanice, pojedini komadi namještaja, otok, brod, dimnjak),zbog koje minimalističkaoprema interijera poprimahladnu monumentalnost arhitektonskih razmjera, a krajolici(uglavnom morski, otočki) vizualiziraju dojam intimnih zakutaka zaokružene skučenosti, poigravajući se s promatračevim doživljajem jednoznačnog određenja prostora kao eksterijera ili interijera, vanjskog aranžmana ili unutrašnjeg očekivanja. Dvije dimenzije prostora dvije su dimenzije stvarnosti, ujedno dvije dimenzije slike, a uočljiva razigranost i istaknuta ludička komponenta cjeline proizalaze iz duhovitog,varljivog povezivanja, prizivanja, nalikovanja jedne drugoj. Autorskookopodastire prizorekroz koje gledateljima nalaže sugestiju osjetilnog prožimanja čovjeka sa životnom okolinom i intenzivni subjektivni osjećaj povezanostis njom.
Na tragu ove konstante nastala je i serija radova izvedenih u keramici tijekom nekoliko proteklih godina, koja sadrži širi tematski raspon slikane keramike u formi samostalnih umjetničkih objekata (serija unikatnih cipela), ali i uporabnih predmeta (pladnja, tanjura ili zdjela), koji će biti tema izložbe u MUO. Prihvaćajući se tematskog područja primijenjene umjetnosti Milenković se duhovito bavi s dvjema idejnim postavkama.
U seriji različitih modela cipela, unikatnih, unutar tematike umjetničke izražajnosti inicira pitanje proizvodnje potencijalno uporabnih predmeta i obrtničke specijalizacije rada. U drugom segmentu naglašenije razvija ideju o,danas omraženom, dekorativnom aspektu slikarstva kroz prenošenje karakterističnih motiva na oblikovanje i oslikavanje uporabnih predmeta. U oba vida staralačkog zahvaćanja u područje autorske keramike, Milenković odabranu figuralnu tematiku,možda i ne posve namjerno, orijentira u smjeru semantičkog tretiranja umjetničkihpredmeta kao „slika stvari“ i „znakova života“, živopisno se oslanjajući na iskonsku ljudsku strast za upisivanjem prisutnosti u okolinu oblikovanjem, no i sentimentalnim i fetištističkim prisvajanjem predmeta.
Ideja postava izložbe također slijedi logičku premisu na kojoj počiva semantička i kompozicijska organizacija njegovih slika što se može shvatiti kao očekivani element autorske scenografske artikulacije postava vlastite izložbe. Zbog naglašene prostornosti izložbenih hala u kojima će se izložiti predmeti manjih dimenzija, prilagođeni dimenzijama keramičke peći, postav je zamišljen kroz jasno postavljanje fokusa gledatelju na predmete, rasvjetom i njihovim grupiranjem na postamentima u pojedinačna,zasebno organizirana središta koncentrirana na zidove (serija cipela) i unutar samog prostora. Za potrebe postavljanja serije cipela koja će brojati više od 80 pari predviđa se postavljanje konzola uz zidove napravljenih od tvrdog lima u višemetarskim linijama zbog čega se predviđaju i veći produkcijski troškovi razrađeni u troškovniku.
Izložba se otvara u četvrtak, 13. travnja 2017. u 19 sati a ostaje otvorena do 14. svibnja 2017.
Uz dopuštenje: Muzej za umjetnost i obrt (sve fotografije)
