Četiri superjunaka biljnog svijeta

Biljni svijet krije brojne tajne. Neke biljke imaju izvanredne sposobnosti prilagođavanja okolišu kako bi preživjele. Takve ‘supermoći’ nadahnjuju znanstvenike na dodatno proučavanje i pronalaženje otkrića koja nam olakšavaju život. Lotosovom cvijetu nije hladno ni po zimi, a kaktusi imaju tajno oružje kako bi se obranili od neprijatelja. Sićušna pelud prelazi kilometre bez umaranja. Neke biljke narastu do nevjerojatnih razmjera – medna gljiva veća je od tisuću nogometnih igrališta!

Živi u mulju, a blista od čistoće

lotos
Bez obzira na to što živi u prljavim, močvarnim vodama, lotosov cvijet je uvijek blistavo čist, i to zahvaljujući posebnoj građi svojih listova. Njegovom su sposobnošću samočišćenja zadivljeni i znanstvenici te je pokušavaju oponašati i primijeniti kako bi stvorili stakla ili odjeću koju ne treba prati. Zanimljivo je i to da lotos, baš poput ljudi i toplokrvnih životinja, uspijeva očuvati svoju unutarnju temperaturu. Tako i kad je vani 10°C, on i dalje zadržava svojih 30 do 35 stupnjeva. Znanstvenici vjeruju da tako bolje privlači kukce.
Lotos u dalekoistočnim zemljama štuju kao sveti cvijet. Simbol je čistoće, ljepote i savršenstva.

Kaktusovo tajno oružje

kaktus
Biljke nisu pokretne pa im je nužna dobra zaštita od neprijatelja. Neke se brane otrovima, ali je mnogo više onih koje gladne životinje odbijaju svojim cvjetovima ili listovima. Mesnate stabljike kaktusa opuncije prekrivene su skupinama oštrih bodljika koje upozoravaju životinje da je bolje držati se podalje od njih. Na bodljikama se nalazi još opasnije oružje: sićušne dlačice koje imaju bodljikave vrhove lako se odlome kad ih se dotakne te polako prodiru u kožu životinja. To je vrlo neugodno iskustvo a žarenje traje danima. Tako životinje koje brste biljke, na primjer jeleni, brzo nauče na vlastitoj koži da je opunciju bolje ostaviti na miru.

Mali putnici

orhideja
Da bi biljka mogla stvoriti sjeme, mora razmijeniti peludna zrnca s drugim biljkama svoje vrste. Zbog toga je priroda oblikovala peludna zrnca tako da lako mogu putovati i stići na cilj, a prenose ih vjetar, voda ili životinje. Nastupi li oluja, pelud bora može se vinuti do petnaest kilometara uvis, a pelud šire čak i morske trave koje cvjetaju pod vodom. Njihova peludna zrnca vrlo su neobična oblika: izgledaju poput stručka špageta. Orhideja putuju u posebnim paketićima koji se lako zakvače kukcima za noge ili ticala. Iako malena, peludna su zrnca jako čvrsta: njihov vanjski omotač može izdržati vrućinu, hladnoću, pa čak i vrlo jake kiseline.

Gljiva koja ubija drveće

gljiva
U nacionalnom parku Malheur, koji se nalazi u istočnom dijelu američke države Ontario, znanstvenici su pronašli najveći organizam na svijetu. To je golema medna gljiva koja raste ispod zemlje i stabala, a velika je kao 1220 nogometnih igrališta. Osim što je jako velika, ona je i vrlo stara. Ima oko 2400 godina, a može doživjeti još toliko. Medna gljiva hrani se drvećem i krade vodu iz debla. Tako se širi, ali i uništava šumu. Hranu i piće uzima pomoću tankih niti kojima se širi od jednog do drugog korijena, a niti izviruju i iz tla. Dio gljive može se vidjeti i na površini, osobito u jesen nakon obilnih kiša.

No drvoubojica svojim djelovanjem čini i nešto pozitivno: otvara mjesta u šumi za nove vrste biljaka i raslinja. Ni trulo drveće nije beskorisno: ono pruža dom pticama.