Siena je jedna od najpoznatijih talijanskih destinacija i nezaobilazna toskanska ljepotica. U čudesnom kamenom gradu vretenaste uličice ispunjavaju ljudi, a ne automobili. Osobito u večernjim satima, šetnja gradom, razgledavanje izloga i traženje osvježenja u sladoledu, ritual je Talijana, ali i posjetitelja koji dolaze sa svih strana svijeta.
Povijesni centar unutar drevnih zidina pretvoren je u pješačku zonu, a jedino taksiji i dostavna vozila, hitna pomoć i slično ne moraju parkirati svoje limene ljubimce na ulazu u staru jezgru okrunjenu UNESCO-vom priznanju za vrijednosti svjetske baštine.
Veća od Pariza
Grad u kojem je tijekom 13. i 14. stoljeća živjelo 50.000 ljudi u to je vrijeme bio mnogoljudniji od Londona i Pariza, što mnogo govori o njegovom bogatstvu, kao i važnosti na karti Italije.
Unutar gradskih zidina koje su branile Sienu od neprijatelja, kuće na brdašacima nisu imale mnogo mjesta, pa usko zbijene tvore karakterističnu sliku. Još od doba drevnih Rimljana na trgovima se odvijala predstava života, a pulsirajućih oaza ne nedostaje niti u današnjoj Sieni.
Trgovi i trgići omiljena su mjesta okupljanja. U prošlosti gotovo da nije bilo gradova s velikim gradskim trgovima. Jedan od razloga bio je taj što bi se u slučaju revolucije ispred gradske vijećnice pobuna teže ugušila na prostoru koji može primiti tisuće ljudi. Piazza del Campo, sagrađen na mjestu nekadašnjeg rimskog kazališta djeluje još veće od drugih jer se prilikom šetnje uskim uličicama otvara poput školjke.
Ondje dva puta godišnje (2. lipnja i 16. kolovoza) Talijani luduju za najstarijom konjičkom utrkom na svijetu – Il Palio. U trci se natječu predstavnici gradskih četvrti, još od srednjeg vijeka. Ta nimalo pitoma trka zna biti opasna za natjecatelje, ali i slučajne prolaznike, što valja imati na umu odlučite li se za adrenalinsko iskustvo. Džokeji nerijetko padaju dok jašu bez sedla pa konji ponekad i sami završavaju utrku.
Crni i bijeli mramor gotičke katedrale
Duomo di Siena posvećena Djevici Mariji iznimne je ljepote. Sagrađena je od crnog i bijelog mramora koji simbolizira boje konja. Njihovi vlasnici Senius i Aschius osnovali su Sienu.
Svaki centimetar gotičke katedrale detaljno je ispunjen remek-djelima slikarstva i kiparstva. Nicola Pisano, jedan od najznačajnijih gotičkih kipara u Europi, rimski barokni kipar Lorenzo Bernini te neponovljivi Michelangelo ostavili su svoj trag u mramoru.
Knjižnicom s renesansnim freskama koje sa svih strana okružuju posjetitelje dominira skulptura Tri gracije. Kad su Firentinci krenuli s izgradnjom goleme katedrale, Siena je kao njihov najveći rival obznanila kako će sagraditi još veću crkvu. Impozantni mramorni lukovi tek su naznaka koliko je trebala biti velika da se nisu nametnule građevinske komplikacije, kao i kuga.
Kći Francigene
Siena se naziva i „kći Francigene“ jer je ta drevna cesta bila od velike ekonomske važnosti za Italiju. Francigena je vodila od sjevera Europe do Rima pa sve do Jeruzalema. Tim su srednjovjekovnim ‘autoputom’ prolazili hodočasnici do svetog grada, kao i brojni trgovci. Siena danas ima tri glavne pješačke ulice koje se sastaju na jednom mjestu – Via Banchi di Sopra, Via Banchi di Sotto i Via di Citta koje tu važnu stanicu dijele na tri dijela.
Udaljite li se od samog centra u mirnije uličice ostat ćete sami sa srednjovjekovnom arhitekturom. Uski prolazi i svodovi odišu burnom prošlošću pitoresknog grada, a ondje se mogu pronaći svakojaka blaga. Odličan način za upoznavanje s običajima i ljudima Siene je paleta proizvoda gastronomske baštine.
Ekstra djevičansko maslinovo ulje, ručno rađena tjestenina, boce slavnog Brunella di Montalcina ili Chantija i pršut divlje svinje samo su neke od delikatesa ovog kraja. Udaljite li se od užurbanog centra naići ćete i na stoljetne vinske podrume, kao i tipične talijanske restorane s tradicionalnom kuhinjom s nižim cijenama od onih na glavnim trgovima Siene.
Studentska četvrt
Na istoku Siene, rezidencijalne četvrti otkrivaju kako živi lokalno stanovništvo. Via di Pantaneto produžetak je glavne ulice Via Banchi di Sotto, a ondje se nalazi jedno od prvih sveučilišta u Europi otvoreno 1240. godine. Mladi ljudi, opuštena atmosfera, uske uličice s obiljem cvijeća i kamenih lukova samo su neke od razglednica s istoka grada, baš kao i pastelne zgrade te parkirališta koja se nekoliko puta na tjedan pretvaraju u tržnice.
Bacite pogled i na imena ulica. Nazivi su puni duha, poput primjerice ulice Mačke i psi. Lako možete nabasati i na mlade kako na ulicama vježbaju svirati bubanj ili mahati zastavama kako bi se pripremili za jedan od festivala ili događanja zahvaljujući kojima Siena živi cijele godine.
