Nada Dogan genijalka koja je zračnu luku Franjo Tuđman prilagodila putnicima i koja smatra da je opušten putnik sretan putnik.
Kao glavna projektantica, vodila je međunarodni dizajnerski tim za izradu novog informacijskog i orijentacijskog sustava stare putničke zgrade Zračne luke Zagreb, što je uključivalo i razvoj novog proizvoda – sustava displeja (2008– 2011), te međunarodni dizajnerski tim za izradu informacijskog i orijentacijskog sustava novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman (2014–2017).
Višestruko je nagrađivana na području grafičkog dizajna za vizualne identitete i knjige. Njezine se knjige, koje su uvrštene u izložbu Best Designed Books All Over the World, nalaze u trajnom fundusu Muzeja knjiga u Leipzigu. Rođena Zagrepčanka, Nada Dogan, rođena 1966. godine, po struci je magistar dizajna i magistar ing. elektrotehnike i računarstva.
Provela je deset godina u inozemstvu, u Stuttgartu i Strasbourgu, gdje je radila kao dizajnerica, umjetnička direktorica u agencijama za reklamni i komunikacijski dizajn i zatim kao samostalna dizajnerica.
Samostalna je dizajnerica na području dizajna vizualnih komunikacija, a posebno se posljednjih deset godina specijalizirala za dizajn sustava orijentacije u prostoru.
Od 2014. predaje kolegij Design management na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa.
W: Ovo je jedinstvena izložba koja prvi put javnosti predstavlja sustav signalizacije i navigacijske mreže u jednom velikom sustavu kao što je zračna luka. Možete li nam reći nešto više o ciljevima i cijelom procesu razmišljanja iza ovog projekta?
Intezivno se bavim problematikom signalizacije, odnosno vizualnih komunikacija u prostoru već gotovo 10 godina. Istovremeno, doživljavam veliko nerazumijevanje za ovu temu ne samo od menadžmenta, i relevantnih koji trebaju donositi odgovarajuće odluke i odobriti financiranje I implementaciju, već i od struke arhitekata. Arhitekti, nažalost, često doživljavaju signalizaciju u prostoru kao „nužno zlo“ koje će nagrditi arhitekturu, a ne dodatan urbani element prostora koji će biti integriran u arhitekturu i učiniti je maksimalno funkcionalnom.
Korisnici, a to smo svi mi koji živimo u urbanim prostorima, doživljavaju svakodnevno te nedostatke. Sjetite se koliko puta ste tražili izlaz iz neke velike javne garaže, ili ste lutali po bolnici tražeći odgovarajući odjel, ili ste bili očajni tražeći sanitarni čvor u velikom trgovačkom centru. Primjera ima na pretek. Kompleksni prostori današnjice zahtijevaju svakodnevnu orijentaciju. U tome su posebno specifični prostori zračnih luka, kao najkompleksniji i najzahtjevniji sustavi, koji traže brzo i precizno kretanje – usmjeravanje velikog broja ljudi.
Ti ljudi su najčešće u žurbi, opterećeni raznim problemima, i vrlo je bitan psihološki moment, kako pri tome smanjiti nivo stresa, da putniku ostane mjesto u „pozitivnom“ sjećanju. Konačno vrijedi, što više zadovoljnih korisnika, to više korisnika koji se vraćaju čime je osigurano dugoročno kvalitetno funkcioniranje prostora i profit koji se očekuje i iz perspektive naručitelja.
Na izložbi su u stvari predstavljena dva bliska projekta: dizajn sustava signalizacije u starom terminalu proveden u sklopu renovacije terminala 2008. – 2011 godine i dizajn sustava signalizacije za novi terminal zračne luke Franjo Tuđman 2014. – 2017. godine. Stoga mogu govoriti o zajedničkim i specifičnim ciljevima tog projekata. U oba slučaja naš način razmišljanja proizašao je iz iste temeljne strategije, a to je perspektiva putnika. U oba slučaja smo pošli od najvažnijeg pitanja: što putnik očekuje?
Željeli smo kreirati sustav koji će motivirati putnika da opet koristi zagrebačku zračnu luku. Odgovor je bio, jednostavno i intuitivno usmjeravanje putnika prema željenim odredištima u terminalu, sa što manje stresa i barijera. Putnik ne smije tražiti znak, on mora biti ondje kada mu zatreba. Sustav stoga mora biti prepoznatljiv, čitljiv, jasan i dosljedan. To sve doprinosi psihološkom učinku i zaključku da je samo opušten putnik sretan putnik.
W: Kako je započela vaša suradnja s Isabel Jägle na ovom projektu?
Moju suradnicu Isabel Jägle upoznala sam pred 22 godine u Njemačkoj, kada sam došla kao dizajner u agenciju u kojoj je ona tada bila umjetnički direktor. Ona je ubrzo otišla iz te agencije, međutim, mi smo se nastavile družiti i povremeno surađivati. Kada sam 2008. godine trebala odlučiti tko bi bio najbolji suradnik/-ca za ovako kompleksan i ozbiljan projekt nisam puno razmišljala.
Isabel je točna i poštuje svaki detalj dogovora i više nego što se očekuje od jedne Njemice, rođene u po tome poznatoj pokrajini Baden-Württenberg. Osim toga stručnost, izuzetna brzina rada, konstruktivno razmišljanje i kooperativnost osobine su dizajnera i osobe, zbog kojih cijenim moju kolegicu. Jako se dobro razumijemo i surađujemo, možda i zato što smo obje rođene u obitelji sa 5 djece, isto smo godište i horoskopski znak.
Nakon što sam napravila početnu analizu stanja – zatečene situacije sustava signalizacije na Zračnoj luci Zagerb ustanovila sam da ako želimo napraviti kvalitetan posao, moramo u biti krenuti od početka, kreirati nove elemente sustava. Posebno se to odnosilo na sustav piktograma i pismo, a onda i novi svjetleći displej koji će nositi te informacije. Tako smo u kolovozu 2008. godine započeli rad na novim oblikovnim elementima sustava.
A da bismo što bolje razumjeli mjesto za koje radimo i prilagodili koncept, doslovno smo preselili svoj projektantski ured u zračnu luku. Radili smo i boravili 8 dana u Zračnoj luci Zagreb i na licu mjesta testirali elemente dizajna u prostoru. Tadašnji direktor, gosp. Matković, pokazao je veliki interes i razumijevanje za takav način rada i osigurao nam prostor za rad. Nakon toga sljedili su mjesci, u stvari godine rada da bi elementi sustava bili implemetirani u prostor. Kada sam prošle godine postavila ideju i koncept izložbe na temu signalizacije, moja kolegica Isabel je bez razmišljanja podržala moju inicijativu.
W: Paul Mijksenaar, slavni dizajner koji je napravio sustav signalizacije na amsterdamskom Schipolu, ali i drugim međunarodnim aerodromima diljem svijeta, rekao je da je početak dizajna signalizacije u poznavanju psihologije putnika, slažete li se s njim?
Kako sam već više puta naglasila, naša je strategija Sve što činimo, činimo iz perspektive putnika. Upravo to podrazumijeva razumijevanje doživljaja iz perspektive putnika – njegovih strahova, želja i potreba – njegove psihologije. I u tom smislu se slažem sa izjavom dizajnera Paul Mijksenaara. U svakom trenutku donošenja neke odluke u toku rada na sustavu signalizacije, perspektiva stvarnih potreba putnika bila je glavna nit vodilja.
Rekla bih da poznavanje psihologije I potreba putnika nije nešto što stoji samo na početku rada na sustavu signalizacije, to je stalno najveći prioritet. I danas kada taj sustav stoji u prostoru Međunarodne zračne luke Franjo Tuđman treba ga održati preglednim I vidljivim u skladu s postavljenim standardima da bi dobro funkcionirao I ispunjavao svrhu. Međutim dešava nam se permanetno nepoštivanje prioriteta sustava signalizacije u prostoru, pa svakodnevno niču velike svjetleće reklame na neprimjerenim mjestima I zaklanjaju signalizaciju ili umanjuju vidljivost.
Dapače, dešava nam se da se bez našeg znanja smanjuju, pomiču ili čak skidaju djelovi signalizacije, čije smo dimenzije I smještaj pažljivo promislili I prilagodili upravo potrebama putnika. Dakle, zanemaruje se osnovna funkcionalnost prostora zračne luke. Marketing bi trebao shvatiti da se nezadovoljan putnik neće rado vratiti u istu zračnu luku I da u kaosu više ne djeluju nikakve reklame. Tu nemogu pomoći “na divlje projektirani” natpisi 5 minuta do svih izlaza u prodručju bescarinske trgovina. Nažalost, tu započinje tema nepoštivanja struke …
W: Tko je na vas imao najveći dizajnerski utjecaj?
Točno je da se na primjeru kvalitetnog dizajna može puno naučiti, međutim ne bih mogla za sebe reći da je neki od dizanjera imao na mene posebno jak utjecaj. Rađe bih rekla, da me radovi drugih kreativnih i mudrih ljudi inspiriraju, i da se to ne mora nužno doslovno vidjeti u mom dizajnerskom radu.
Posebno bih istaknula Itala Calvina, njegovih 6 prijedloga za sljedeće tisućljeće: Lightness, Quickness, Exactitude, Visibility, Multiplicity, Consistency. Vrijednosti koje on ističe odnose se na literaturu, ali su i na dizajn sceni izvanredan materijal za diskusiju i razmišljanje. To su odlične smjernice za dizajn budućnosti!
W: Na koji način ste birali elemente signalizacije iz same zračne luke kao reprezentativne komade u postavu izložbe?
Izrada informacijskog i orijentacijskog sustava u prostoru zračne luke ekstremno je kompleksan i odgovoran zadatak koji zahtijeva inžinjerski i dizajnerski pristup u radu interdisciplinarnog tima koji je u oba slučaja bio i internacionalan. Izrada sustava obuhvaća od arhitektonske i komunikacijske analize prostora, idejnog rješenja sustava displeja do izvedbenih nacrta svake pozicije i kkordinacije izrade.
Izložbom smo željeli na zanimljiv i edukativan način prikazati ovaj kompleksan dizajn proces i rezultate procesa. Pokušali smo približiti ovu u javnosti vrlo rijetko reperezentiranu temu „običnom putniku“, a svakako stručnom posjetitelju (arhitektima, dizajnerima, menadžmentu). Tako da izložba slijedi određeni koncept: soba buke, na početku, treba predstaviti kaos u prostoru i početan problem: zašto uopće trebamo sustav signalizacije? Segment u kojem prezentiramo svjetleći displej bavi se problematikom svjetlosnog signala u prostoru, koji puno lakše slijedimo, pa sustav bolje ispunjava svoju svrhu.
U tom djelu prostora pokušali smo prikazati i koji sve elementi čine sustav signalizacije i kako se koncipiraju, a kroz fotografije, kako izgledaju kasnije u prostoru. Zidom piktograma prikazali smo velik dio sustava piktograma koje smo razvili, a na jednoj strani pokušali pojasniti logiku oblikovanja takvog sustava, itd. Dakle, svaki dio izložbe je promišljen i ima svoju edukativnu i doživljajnu komponentu i u tom smislu su birani izlošci. Cilj je doprinjeti osvještavanju određenih potreba i podizanju kulture vizualnih komunikacija u prostoru.
W: Prilikom postavljanja i dizajna signalizacije, koji su vam bili najveći izazovi?
Bilo je puno izazova! Dakako, prvi i najveći je bio upravo logika sustava informacija u prostoru: prava informacija na pravom mjestu, kako putnici ne bi tražili informacije nego se jednostavno s lakoćom kretali kroz prostor. Bile su nužne pažljive analize nacrta arhitektonskog prostora, sve dok ga nisam potpuno shvatila, znala napamet i počela sanjati.
Zapravo, najveće uzbuđenje je bilo, sav taj prostor i sustav u njemu koji smo samo zamišljali godinama na nacrtima na papiru, vidjeti postavljen u stvaran prostor, da li to odgovara početnim predodžbama i pretpostavkama. Gotovo nije bilo grešaka! Svakako moram spomenuti još jedan veliki projektantski izazov, a to je bio projekt LED displeja, potpuno novog proizvoda koji je koncipiran za potrebe „starog“ terminala. Riječ je o displeju koji je estetski i funkcionalno predstavljao veliki odmak od postojećeg. On je uključio mnoge konstruktivne inovacije i doprinio bitnoj uštedi električne energije.
LED displej rezultat je moje suradnje sa inžinjerom strojarstva koji je tehnički razvio proizvod i pripremio ga za serijsku proizvodnju, te inžinjerima elektrotehnike i prometa sa Zračne luke Zagreb. Izazov je bio ne samo u samom projektiranju i izradi prototipa, već u postizanju kvalitetne serijske produkcije i implementacije u prostor. Veliko je zadovoljstvo bilo vidjeti odličan rezultat rada i još više zadovoljstvo naručitelja i svih „običnih“ uposlenika. Jedan od nezaboravnih komentara na postignuti ugođaj bio je „Nama je sada svaki dan Božić!“ .
W: Na izložbi je posebno zanimljiv zid s piktogramima korištenim u zračnoj luci, koje dizajnersko rješenje piktograma vam je najdraže?
Drago mi je da ističete zid piktograma. To je zaista element izložbe koji je posebno vrijedan i koji je trebalo s puno strpljenja i pažnje izraditi. Osim toga, nema trenutno dorađenijeg i opsežnijeg sustava piktograma u Hrvatskoj od našeg Agrama. Posebno su mi dragi ležerni piktogrami ljudskih figura, zatim dosljedno oblikovani piktogrami sa elementom kofera, kompleksni sa elementima ruku ili oni zagrebački – paketić sa licitarom koji predočuje suvenirnicu.
Željeli smo da piktogrami, koliko je to moguće, budu simaptični, humani. Čini se da su i previše simpatični, jer sam nedavno dobila MMS jednog znanaca, da se piktogrami za WC identični ovima iz sustava Agram, nelicencirano koriste u jednoj zagrebačkoj zubnoj ordinaciji. Čini se da je netko od kolega zaboravio pravila struke…
