Pariz, najposjećeniji turistički grad koji vas zaista neće razočarati.
Iako osobno nikad nisam bila nešto velik frankofil, nakon nedavnog posjeta Francuskoj, moje se mišljenje u potpunosti promijenilo. Očigledno ima nešto u onoj, „da je Pariz uvijek dobra ideja.“
I uistinu je bila.
Nakon poprilično iscrpljujećeg puta, prva destinicija koju smo posjetili bio je muzej Louvre. Svake prve nedjelje u mjesecu, ulazak u Louvre potpuno je besplatan. Iako, baš iz tog razloga, morate biti spremni na veliku gužvu i ogroman broj turista koji se sporu kreću muzejem i koriste bljeskalicu pri svakom koraku (iako ne bi smjeli).
Do portreta Mona Lise iznimno je teško doprijeti, no pregršt ostalih umjetnina iz egipatske i antičke umjetnosti, svakako će vas zadiviti.
Nezaobilazna turistička atrakcija, definitivno je Champs-Élysées, najpoznatija pariška trgovačka ulica. Elizejske poljane impresionirat će vas svojom raskoši, luksuznim hotelima i trgovinama te romantičnim uličnim kavanama.
Iako su cijene basnoslovno velike i nevjerojatne za naše standarde, svakako se isplati odvojiti koji euro više i počastiti se tipičnim francuskim gastronomskim delicijama, poput opće poznatog kroasana, juhe od luka ili pak čašice dobrog francuskog vina.
Kavu osobno ne bih preporučila, jer ni u jednom kafiću (a obišli smo ih pregršt) nismo naletjeli na dobar espresso. Svejedno, gotovo svaki kafić posjeduje wireless mrežu, što nam je omogućilo besplatno ulogiravanje na društvene portale i stvaranje zazubica svim prijateljima koji su ostali u „Lijepoj našoj.“
Parižani možda nisu najfluentiniji u korištenju engleskog jezika (što nam je poprilično otežavalo konverzaciju), ali su zato odlični u „življenju života.“ Svaki slobodan trenutak provode opušteno, pa su tako topla svibanjska popodneva na ulice i u parkove izmamile velik broj stanovnika.
Najpoznatija pariška atrakcija, svakako je Eiffelov toranj. Vjerojatno nema osoba koja je posjetila Pariz, a da se nije popela na najvišu gradsku građevinu i divila se pogledu koji puca na cijeli grad. Pošto je enorman broj posjetioca tornja svakodnevnica, posljednji je kat često zatvoren.
Tako da smo i mi ostali na drugom katu. Što i nije neko razočaranje, jer je pogled i odonuda predivan, a i odlično je ako, poput mene, patite od straha od visine.
Mi smo imali privilegiju posjetiti i Parlament Francuske Republike , koji nas je fascinirao svojom veličinom i raskoši.Također smo posjetili i UNESCO, OECD te veleposlanstvo Republike Hrvatske, gdje su nas domaćini lijepo ugostili i potrudili se omogućiti nam što ugodniji boravak.
Filmofili će zasigurno posjetiti Moulin rouge, variete smješten u pariškoj četvrti Monmarte. I sami smo bili toliko zadivljeni njime, da smo se na trenutak poželjeli igrati Marilyn Monroe. Suveniri su uglavnom preskupi, no uz pokoji osmijeh i sposobnost cjenkanja, cijene je moguće spustiti do nekih razumnih.
Trgovci i ulični prodavači odlično su opremljeni, tako da će vas uglavnom povlačiti za rukav i doslovce trčati za vama, trudeći se prodati vam različite privjeske, narukvice, bočice vode, kišobrane i ostale nužne turističke potrepštine.
Većina lokalnih upoznata je s našom kulturom. Iako su nas najčešće mijenjali za Ruse, kad bi čuli da smo iz Hrvatske, svi bi vedro klimnuli glavom, spominjući Zagreb, Dubrovnik i Davora Šukera. Kad smo već kod toga, vrijedi posjetiti i pariški stadion State de France, koji sa osamdeset tisuća mjesta, slovi za jednog i najljepših i najpoznatijih stadiona na svijetu.
Pariz, sa svojih dvanaestak milijuna stanovnika i titulom najnaseljenijeg metropolitanskog područja u Eurozoni, svojom kozmopolitskom strukturom, učinit će da se osjećate poput nekog provincijalca. No, paradoksalno, istog trena kad ćete kročiti na njegovo tlo, imat ćete osjećaj da mu u potpunosti pripadate.
Barem je tako bilo u mom primjeru. I zato bih rado još jednom naglasila, da je Pariz uistinu uvijek dobra ideja i da je jedan od onih gradova koji se svakako moraju posjetiti.
Tekst i Fotografije: Martina Plantak
Naslovna fotografije: Foter
