Put svetog Jakova – Camino de Santiago – I dio

Put svetog Jakova ima mnogo ruta a najpoznatija je ona Francuska (Camino Francés) koja počinje u mjestu Saint Jean Pied de Port na francuskoj strani Pirineja.

Hodočašća u kršćanstvu traje od 4. stoljeća, kada se carica Jelena, majke cara Konstantina uputila u Svetu zemlju, želeći osobno proći tamo gdje se rodio Isus, putevima kojima je hodao i propovijedao te konačno mjestima gdje je umro i uskrsnuo. Ubrzo grobovi svetih Petra i Pavla u Rimu postaju također ciljevi hodočasnika, a od 9. stoljeća njima se pridružuje i Santiago de Compostela, Španjolsko svetište u čijoj se katedrali nalazi grob apostola Jakova starijega.

Sveti Jakov

Jakov Zebedejev (stariji) jedan je od Isusovih dvanaest apostola. Njega se tako naziva da bi ga se razlikovalo od Jakova Alfejeva (mlađeg), koji je također jedan od apostola. Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa. S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju.

put-sv-jakoba-1

Nakon događaja Duhova, Jakov je neumorno i hrabro, kao i ostali apostoli, naviještao Kristovu otkupiteljsku smrt i njegovo uskrsnuće. Djelovao je i na Iberskom poluotoku, naročito u Galiciji, krajnjoj sjeverozapadnoj pokrajini današnje Španjolske, gdje je pokrštavao pogansko stanovništvo. Zna se da se 42. godine po. Kr. vratio u Jeruzalem. Herod Agripa I., unuk Heroda Velikog, bio je jedan od onih koji su ga zbog propovijedanja o Kristu i njegovu uskrsnuću smatrali neprijateljem i naredio je da mu se odsiječe glava. Tako je Jakov prvi od apostola umro mučeničkom smrću.

Na mjestu za koje se pretpostavlja da je mjesto smaknuća Jakova st., apostola, carica Jelena je u IV. stoljeću dala sagraditi velebnu crkvu u čast sv. Jakova, koja je potom uništena u napadu Perzijanaca 614. godine.

Nastanak Puta svetog Jakova

Predaja govori kako su Jakovljevi učenici prevezli mrtvo tijelo svog učitelja do Galicije, gdje je bio duhovno najaktivniji i tamo ga pokopali. Godine 813. pustinjak po imenu Pelayo boraveći na brdu Libradon svake noći uočava tajanstvena svjetla poput zvijezda iznad jednog nadgrobnog humka u polju. Od straha se nije usudio približiti humku. Onda mu se u snu obrati sam sveti Jakov, tražeći da se iskopa njegov grob. Pelayo prvo odluči da o neobičnim događajima izvijesti svog biskupa Teodomira. Potragom je pronađena mramorna grobnica, a u njoj zemni ostaci čovjeka odrubljene glave. Uskoro je, po odobrenju kralja, iznad groba podignuta velika bazilika i svetište Santiago de Compostela (Santo yago de Campo Stelae – Sveti Jakov iz polja zvijezda).

Na čudom otkrivenim mjestom gdje su pokopane kosti apostola Jakova sagrađena je bazilika oko 818. godine, u vrijeme vladavine Alfonsa II., kralja Asturije. Galicijski grob je nakon toga postao simbol otpora španjolskih kršćana protiv islama, te je inspirirao kasniju rekonkvistu. Tome su pridonijele i priče kako se taj svetac znao iznenada pojaviti u vojnim okršajima između domicilnog kršćanskog stanovništva i Maura i donijeti pobjedu kršćanskoj vojsci u trenucima kad je za nju bitka već izgledala potpuno izgubljena. Zato je prozvan i imenom Santiago Matamores (Sveti Jakov koji ubija Maure). Spominje se da su ga vidjeli u bitci kod mjesta Clavajo vođenoj 23. svibnja 844. godine i u još nekoliko navrata uključujući i za Španjolce značajnu bitku u mjestu Las Navas de Tolosa 1212. godine. Glas o čudu brzo se proširio širom porobljene kršćanske Španjolske i šire, pa već od 840. godine ljudi iz cijele Europe počinju hodočastiti svetom Jakovu.

santiago-de-compostela

Povijest puta svetog Jakova

Najpoznatija ruta je ona Francuska (Camino Francés) koja počinje u mjestu Saint Jean Pied de Port na francuskoj strani Pirineja, a prolazi kroz tri veća grada – Pamplonu, Burgos i León. Nastanak klasičnog Camino Francésa, koji vodi od Pirineja ka Santiagu, vezan je sa prvom polovinom 11.-og stoljeća. Godine 1118. je zapisano da je Sancho III. Garcés (1004–1035), kralj od Navarre stvorio predispozicije za pravljenje Puta. Prvo spominjanje korištenja puta vezano je za 1047. godinu. Ista ta ruta koristila se prije od strane hodočasnika koji su išli u Rim i povezivala je kraljevske gradove Jaca (Huesca), Pamplonu (Navarra), Burgos i Leon.

Pamplona

Na samom putu je tijekom 11. i 12. stoljeća napravljen veći broj crkava u čast Svetog Jakova ali i prenoćišta (španjolski Albergue). Osim toga postoji i veliki broj drugih kulturnih vrjednota na Camino Francésu. U manjim mjestima na Putu se skoro uvijek nalazi hodočasnička ulica „Calle del Camino“ ili crkva Svetog Jakova „Iglesia de Santiago“.

Prvi vodič za hodočasnike piše Aymeric Picaud, francuski redovnik i hodočasnik 1139. godine u Santiago, a danas se on čuva kao oslikani rukopis pod nazivom Liber Sancti Jacobi: Codex Calixtinus u katedrali u Santiagu.

Pročitajte nastavak putovanja: Put sv. Jakova – Camino de Santiago – II dio

Tekst: Ivica Bota