Zamislite kako se osjećaju vinari dok ujutro šetaju svojim vinogradom razmišljajući o svojim plodovima što ih daje loza.
Koje brige ih more, ili koje misli izazivaju osmjeh na njihovim licima. Koji neiscrpan rad stoji iza njih, u vinogradu, u podrumu. Koje teške ili lake odluke donose zahvaljujući svojoj hrabrosti i intuiciji. Svaka njihova donošena odluka u datom trenutku nosi ono što prepoznajemo i o čemu razmišljamo ispijajući vino. Svaka njihova odluka, neovisno o stilu koji žele proizvesti utječe na ono što otkrivamo i osjetimo u svojoj vinskoj čaši. Na mirise, kvalitetu, kiseline, strukturu vina i još puno toga. Koliko misli i energije treba da se proizvede vino s karakterom i osobnošću. Od kuda crpe snagu, tko ih nadahnjuje? Što im pruža najviše zadovoljstva u vinogradu? Pomišljam, možda zemlja, sunce, obitelj, prijatelji. Čiji duh nose i koje pustolovine doživljavaju? Toliko toga se mora dogoditi i događa se u pravom trenutku i u pravo vrijeme kako bi berba započela i kako bi se na kraju proizvelo vino.
Najdraži dio užitka ispijanja vina vodi me na sjećanje razgovora sa samim vinarom koji ga je proizveo. Najljepše razgovore s vinarima sam imala posjećujući ih na sajmovima vina na njihovim štandovima onako spremne da odgovore na svako moje smisleno i besmisleno pitanje o njegovom blagu. Još sam se više osjećala blagoslovljenom kada sam imala priliku posjetiti vinare i biti ugošćena u njihovom domu i vinogradu. Njihov rad u vinogradu i odnos prema vinu naučio me je da cijenim vino. Nema ništa ljepše nego osjetiti u vinarovoj priči snagu, ljubav, požrtvovnost,energiju,pasiju koju nosi u sebi kroz razgovor. Sve za gutljaj dobrog ili odličnog vina. I onda, na kraju još zajedno kušati i pričati o vinu. Koliko se samo priča krije iza tih kapljica. Svaki vinograd, svaki vinar ima svoju duboku priču i još ljepše njegovanu tradiciju koja se izražava i u njegovom vinu. Kušanje s vinarima uvijek mi je najveći izazov, kako ga on doživljava i opisuje. Njihovo znanje i iskustvo je nezamjenjivo. Njihovo nepce je izoštreno i nepogrešivo,kritično i teži uvijek boljim. E, to je ta ljubav.
Uz vinovu lozu često se koristi pojam terroir. Terroir obuhvaća mikroklimatske čimbenike, tlo, klimu, položaj vinograda, ekspoziciju i na kraju čovjeka. Terroir je jedinstven za svakog vinara i za svaki vinograd. To je ono što vino čini jedinstvenim i drugačijim od drugog vina.
Kada bi vam netko rekao da vinova loza ima organe, doduše, vegetativne, ili da plače što znači početak njene životne aktivnosti nakon zimskog mirovanja iznenadili biste se. Njeno mijenjanje boje listova zavisno od godišnjih doba očarava. Tijekom svoje vegetacije izmjenjuje stotine različitih nijansi boja od zelene, žute, narančaste, ljubičaste, crvene, smeđe… Rast bobica, dozrijevanje grožđa,šećera, kiselina i ostalih biokemijskih promjena izaziva poštovanje. Vinova loza uspijeva na različitim vrstama tala i nagiba. Pomislite samo na naš Dingač i njegove strmine. Tlo može biti pjeskovito, glineno, kameno, od ilovače… Svaka vrsta tla daje i drugačije vino. Ovisno o tlu očitava se prinos i kakvoća vina ,tekstura vina, kiseline, ekstrakti, alkoholi, i još mnogo toga. Ta divna biljka penjačica je jedna od najosjetljivijih kultivara na tuču, ima čudesan korijen koji doseže i nekoliko metara udubinu u zemlju i hrani je. To čudo od vinove loze preživljava u klimatski najvećim ekstremima, na primjer sibirska ili amurska loza koja u Sibiru podnosi temperaturu i na -40 ͦC.
I, sada kada imamo tako veličanstven kultivar, uz njega bok uz bok može samo stajati još čudesnija osoba koja zna kako u suradnji s prirodom, uz njenu milost i nemilost proizvesti dobro vino. Odnjegovati dobro vino i na kraju pronaći pravi put do pravog kupca. Pogoditi, prepoznati i umjeti zavesti mnoge ljubitelje vina, te održavati tradiciju i stvoriti vino s potencijalom koje može još godinama, živo, osvajati tuđa nepca. To je ključ uspjeha.
Tisuću je razloga zašto su vinari u vinogradu savršen spoj. Oni znaju kada je pravi trenutak za ubrati grožđe i od njega napraviti božanski nektar. Oni su ti koji ožive vino i zaustavljaju misli na trenutak,a opet s druge strane tjeraju nas da razmišljamo, pišemo i razgovaramo o njemu. Uvijek imaju poriv da rade još više i bolje. Njihova vina krase mnoge vinske karte. S ponosom ih predstavljaju svijetu. Mnoga društva uživaju i stvaraju svoje uspomene s njihovim vinom. Sebi su nekada najbolji a nekada najgori kritičari. Dijele ga rado s prijateljima, ponosni su na njega, na svoju vinovu lozu, na svoj terroir.
Malo je toga što u životu izaziva i pruža takvo zadovoljstvo kao što je osjećaj i spoj dobrodušnog vinara koji drži u čaši svoje vino koje pobuđujući snove i budeći uspomene uvijek iznova iznenadi sebe i zahvaljuje prirodi na čudesnom daru ispijajući ga.
Piše: Sommelierka Jelena Šimić Valentić
