Afrička država Etiopija mogla bi se ubrojiti među najuzbudljivija odredišta za znatiželjne putnike, budući da se tamo može naći doista „za svakog ponešto“: plemena čiji nam se običaji čine pomalo zastrašujući (u iskušenju je ona famozna izreka „Ništa ljudsko nije mi strano“), fantastična zdanja u nekadašnjim prijestolnicama, nizanje prirodnih fenomena na malim razdaljinama – prijelaz iz slane u kamenu i potom pješčanu pustinju, čudesna žuta sumporna jezera, gore formirane poput gradskih ruševnih zidina.
U južnom dijelu Etiopije, uz rijeku Omo (koja će zbog nedavne izgradnje brane uskoro prestati biti pouzdanim mjestom za život) u sklopu nacionalnog parka Mago, nalazi se jedno od sela plemena Mursi (zajedno s plemenima Suri i Me en čine skupinu Surma), namijenjeno turističkim posjetama (fotografiranje se naplaćuje 5 birra – oko 1.5 kuna – za jednu osobu na fotografiji).
Prema informacijama lokalnog vodiča, danas pleme Mursi broji oko 10 000 članova, a najpoznatiji su po ukrasima koje nose žene u donjoj usni. Riječ je o okruglim keramičkim (ili drvenim, što osobno nisam vidjela) pločicama koje mogu imati promjer i preko 20 centimetara.
Djevojčicama (od 15 do 18 godina) koje se pripremaju za udaju probuši se rupica (1 do 2 cm) u donjoj usni i uglavi drveni klin.
Prolaskom vremena ta se rupica postupno širi i umeće se sve veća pločica (koja može biti ukrašena), te se izbiju dva donja prednja zuba (a mogu i četiri) kako bi pločica imala oslonac.
Pločicu vade za vrijeme jela, ali su neke žene bile bez pločice i za vrijeme našeg posjeta. Pri tome im, naravno, donja usna visi daleko preko brade i treba vremena dok počnete nesmetano gledati u njihova lica.
Koji su razlozi ovakvog ženskog ukrašavanja ne zna se pouzdano, no prema dostupnim informacijama, mogli bi biti sljedeći:
a) tradicionalna dekoracija
b)razlikovanje od bliskog plemena Suri
c) odbojnost lovcima na robove
Osim pločica u donjoj usni, manjim se pločicama ukrašuju i ušne školjke (djevojčice već od sedme godine), ali to je manje šokantno, budući da je takozvana zapadna civilizacija odavno prihvatila naušnice (pa ako se uška malo jače rastegne, nije tako dojmljivo).
U posljednje vrijeme pod utjecajem vlade i crkve (crkveni utjecaj nije u ovom slučaju presudan, budući da su plemena uglavnom pripadnici animizma, vjerovanja da sve ima određene spiritualne odlike) nastoji se odvratiti žene od usnih pločica, ali turistička pomama za fotografiranjem „autentičnih“ likova i dalje održava ovaj običaj (zbog ekonomskih razloga).
Činjenica da djeca uglavnom ne idu u školu (čuvaju stoku) i da ostaju unutar plemenske sredine također predstavljaju „čuvare“ spomenutog ponašanja. Mnogoženstvo i tuča palicama oko nevjeste također je jedan od običaja među Mursima gdje su brakovi dozvoljeni unutar plemena i eventualno s pripadnicima plemena Suri, a za ženu mladoženja treba izdvojiti 20 do 30 krava, pa kako su te borbe srčane, čak do smrtnog ranjavanja, mnogi muškarci ponosno nose ožiljke (žene vole hrabre, tvrdi naš vodič).
Osim borbenih ožiljaka i usnih pločica, Mursi ukrašavaju svoja tijela dodatnim ožiljcima ili bijelom bojom (blato, pepeo), žene su ovlaš odjevene (gole grudi), a uz borbenu simboličnu palicu, muškarci dodatno nose vatreno oružje (kalašnjikov), kako bi čuvali zajednicu.
Naime, kao stočari oni su i polunomadi, pa svakih nekoliko mjeseci mijenjaju lokaciju, no ostaju unutar vlastitog područja (Mago) u kojem ne može nitko trajno ostati.
Iako nam je sve nabrojeno vjerojatno čudno i strano, nije nam nepoznato, ali susret s plemenom Mursi daleko natkriljuje bilo kakvu virtualnu informaciju.
Fotografije: Gvido Pevec
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
