Uzbudljive aktivnosti na nebu koje se definitivno ne preporučuju ljudima sa strahom od visina!
Padobranstvo
Padobranstvo, na engleskom poznato kao parachuting ili skydiving, vjerojatno je najpoznatija vrsta vratolomija u zraku, te ono ima i popriličnu dugačku povijest – već je 1797. godine André-Jacques Garnerin izveo prvi skok s padobranom, i to s balona na vrući zrak. Danas se većina skokova izvodi iz letjelica, s visine koja može biti bilo gdje između tisuću i četiri tisuće metara. Pri nižim skokovima padobran se mora odmah otvoriti kako bi se tijelo moglo usporiti dovoljno da se omogući sigurno slijetanje, no kod viših skokova skakač može uživati u otprilike jednoj minuti slobodnog pada. Uz uživanje u uzbuđenju slobodnog leta kroz zrak, skakači mogu, ukoliko ih je više, i povezati svoja tijela u atraktivne formacije, a postoji i disciplina brzog padobranstva (speed skydiving) u kojoj, kao što i ime nalaže, skakači teže postići što veće brzine slobodnog pada. U ovoj inačici, najhrabriji skakači mogu čak doseći brzinu od vrtoglavih 500 kilometara na sat! Ako vam se zbog svega ovoga padobranstvo čini opasno i zastrašujuće, evo i jedan utješni podatak – samo tridesetak od sto tisuća skokova završava kobno, što čini stopu smrtnosti padobranstva tek 0.001%!
Bungee skokovi
Bungee skokovi (bungee jumping) postali su popularni tek u nekoliko posljednjih desetljeća, no preteče ovog ekstremnog sporta mogu se pronaći i u običajima nekolicine naroda – tako na otoku Pentecote u pacifičkoj državici Vanuatu muškarci skaču s drvenih tornjeva sa lijanama oko gležnjeva kako bi ispitali hrabrost i dokazali svoju muškost. U modernom bungee jumpingu se pak skače sa nepomičnih objekata kao što su mostovi, a koriste se gumena užeta zahvaljujući čijoj elastičnosti skakač nakon uzbuđenja prvotnog slobodnog pada još nekoliko puta poskakuje gore-dolje. Komercijalni bungee jumping započeo je A.J.Hackett krajem osamdesetih godina u gradu Queenstown na Novom Zelandu, te je ova predivna otočna država i dalje jedna od najpopularnijih destinacija za bungee skakače. Ako ste željni adrenalinskih izazova no ne želite prevaliti tako daleki put, i Hrvatska se diči s nekoliko lokacija za bungee skokove, npr. Šibenski most (http://www.bungee.com.hr/).
Wingsuit letenje
Uz sva tehnološka dostignuća 21. stoljeća, jedan od najvećih čovjekovih snova i dalje ostaje nedostižnim – letjeti slobodno kroz zrak poput ptice. Finac Jari Kuosma i Hrvat Robert Pečnik pokušali su tome doskočiti dizajnirajući posebno odijelo s tkaninom između ruku i nogu kako bi se pri skokovima s padobranom imitirao efekt letenja, te je njihov izum ušao u uporabu pod nazivom ˝wingsuit˝. Dok letači s wingsuitom otvaraju padobran na istoj visini kao i ˝obični˝ skakači s padobranom, prije toga mogu uživati u slobodnom padu pri mnogo manjoj brzini – dok tipični skakač s padobranom juri prema tlu brzinom od oko 200 kilometara na sat, wingsuit usporava letača na ˝samo˝ 80 do 100 kilometara na sat, što mu omogućuje da klizi kroz zrak i izvodi razne akrobacije. No, ako vam wingsuit zvuči kao ostvarenje vaših snova o letenju, slijedi malo razočaranje – da bi vam zbog vlastite sigurnosti bilo dozvoljeno okušati se u wingsuit letenju, prvo morate postati iskusni skakač s padobranom s nekoliko stotina skokova iza sebe!
BASE jumping
I kod BASE jumpinga cilj je izvesti skok sa padobranom, no ne iz letjelice već s nekog nepomičnog objekta – npr. nebodera, litice ili tornja. Za razliku od njegovog ˝rođaka˝ padobranstva, BASE jumping je među najopasnijim adrenalinskim sportovima – procijenjeno je da čak svaki šezdeseti skok završava s kobnim posljedicama. Mnogo niže visine s kojih se skače dozvoljavaju skakaču mnogo manje vremena da pravilno reagira u opasnim situacijama, a tu je i rizik slučajnog zalijetanja u objekt s kojeg se skočilo, ili pak slijetanja na nezgodno mjesto (npr. među aute na ulici u slučaju skoka s nebodera). BASE jumperi se nerijetko suočavaju i sa zakonskim problemima, budući da je u mnogim slučajevima potrebna dozvola za korištenje nekog objekta za skakanje – stoga se mnogi skokovi izvode potajice, tj. nezakonito.
Zmajarstvo
Dok je Ikar pokušao poletjeti s krilima od voska i perja (i pritom, kao što znamo, neslavno završio), njegovi današnji ˝nasljednici˝ gravitaciju nadmudruju posebnim letjelicama nalik zmajevima, na engleskom poznate kao hang gliders. Odjeven u posebno odijelo nalik čahuri, pilot visi potrbuške ispod svog zmaja te, hvatajući se rukama za njegovu željeznu konstrukciju, upravlja zmajem pokretima tijela. Moderna tehnologija omogućuje današnjim letačima da lete satima i prelaze stotine kilometara, pa tako su najvještiji zmajari na svijetu uspjeli proletjeti čak sedamsto kilometara!
Padobransko jedrenje
Padobransko jedrenje, na engleskom poznato kao paragliding, je slobodno letenje uz pomoć jednostavne letjelice u obliku padobrana. Služeći se zračnim strujama poput ptice, cilj pilota uzdići se što više iznad tla, ostati što duže u zraku i odletjeti što dalje, pa je tako paragliding također zadovoljstvo koje može trajati satima, i putem kojeg se može preći stotine kilometara. No, za razliku od zmajarstva, kod padobranskog letenja pilot se nalazi u sjedećem položaju i ne upravlja padobranom svojim tijelom, već otpuštanjem i stezanjem uzdi. Još jedna prednost padobranskog letenja jest da je mnogo lakši za naučiti od zmajarstva budući da se dostižu manje brzine, a tu je i njegova izrazita praktičnost – padobran možete ispuhati i nositi svuda sa sobom u ruksaku!
Adrenalinski parkovi
Ako vam se svi navedeni sportovi čine suviše ekstremnima i opasnima, a ipak biste voljeli iskušati vlastitu hrabrost i spretnost te, možda, i nadvladati strah od visina koji vas muči, postoji i rješenje za vas – adrenalinski park! Riječ je o poligonu različitih uzbudljivih vježbi koje su smještene na sajlama rastegnutim između drveća, pomoću kojih možete testirati svoje motoričke sposobnosti, fizičku spremu i ravnotežu te, naravno – i dobro se zabaviti! Adrenalinski parkovi mogu biti smješteni na različitim visinama, pa tako su lagane staze na tek jedan ili dva metara visine odličan prvi korak za one kojima već sam pogled kroz prozor pobuđuje vrtoglavicu. Adrenalinski parkovi su sve popularniji način spajanja zabave, avanture i razvijanja vlastitih vještina, pa sve raširenija metoda za team building, te ih ni u Hrvatskoj ne manjka – tu su, na primjer, parkovi u Umagu, Crikvenici te lički Rizvan City.
Silvia Vidović
