Poznati fotograf Almin Zrno rođen je prije 48 godina u prekrasnom Sarajevu, a danas je jedan od najtraženijih fotografa u rodnoj Bosni. Surađivao je s mnogim poznatim licima iz svijeta estrade, kulture i mode, a najbolje se osjeća prilikom stvaranja novih umjetničkih dijela koje su mu samo inspiracija za daljnji rad. Ekskluzivno za Wish portal znameniti sarajevski fotograf odgovara na naša pitanja o svijetu fotografije, otkriva nam tajne iz svijeta mode i kulture, kakvo je stanje u Bosni što se tiče fotografije i saznajemo zašto je baš stvaranje fotografije njegova najveća ljubav.
W: Zašto ste izabrali rad s fotografijom kao životnu profesiju?
Osobno dosta vjerujem u simbole i znakove. Mogao bih reći da je moje prezime Zrno sastavljeni dio fotografije. S nepunih 14 godina život me doveo u foto klub gdje sam se zadržao narednih pet godina, provodeći najljepši dio svoje mladosti sa starijim kolegama fotografima. Budući da sam bio mlad i tražio svoj put tj. svoj znak, život me vodio svugdje, od rada u tvornici odjeće, konobarenja u sarajevskim kafićima, stvaranja glazbe pa onda i do rata. Ako za ništa drugo, u ratu imaš vremena da razmišljaš o sebi, životu i rekapitulaciji života. Došao sam do zaključka da sam najsretniji bio kada sam se bavio fotografijom, ali budući da život piše romane nakon završetka rata našao sam se u uredu direktora lokalnih novina na razgovoru za posao kao fotograf. Od tada, a to je već punih 36 godina započinje moje profesionalno bavljenje fotografijom.
W: Je li danas teško postati dobar fotograf s obzirom na brojnu konkurenciju i cijenu fotografske opreme?
Smatram da se dobar fotograf ne postoje nego da se to spoznaje u samom sebi. Ljubav, strast, žrtva i posvećenost koju posvećuješ radu za vrijeme snimanja su osjećaji koje vam nitko ne može zamijeniti ako radite ono što volite. Naravno da cijena fotografske opreme može biti limitirajući faktor, ali kada nešto voliš ništa nije nedostižno.
W: Da li cijena opreme uvjetuje i bolju fotografiju?
Sve ovisi za koji dio fotografije ste se predodredili. Postoje fotografi koji su izvrsni svom poslu i cijeli život rade s jednostavnijom opremom, no ovisno o vrsti fotografije kojom se bavite o tome će ovisiti i cijena vaše opreme. Naravno da bolja oprema zahtjeva više ulaganja i novaca, ali također kvalitetna oprema održava vaš posao na visokom nivou. Nap. Da bi ste se utrkivali u formuli1 onda ju morate i imati 
.
W: Smatrate li da u Bosni postoji previše fotografa s obzirom na zahtjevnost tržišta?
Mislim da nije važan broj fotografa na tržištu, već činjenica da vas klijenti i ljudi prepoznaju na tržištu, uvide vaše radove i angažiraju.
W: Poznat ste kao modni fotograf koji je fotografirao za većinu modnih časopisa i radio s dosta poznatih ličnosti. Što za Vas to predstavlja?
Za mene to predstavlja potvrdu za dobar posao kojim se bavim i za koji sam se opredijelio. Također bih volio naglasiti da je moda u Bosni na klimavim nogama i da se većina dizajnera bori na neki način samostalno, a većina njih svoja snimanja odrađuju u suradnjama s ostalim. I pokraj svih nevolja moram reći da se rade zaista uspješne priče i dobre fotografije.
W: Imati li posebnu osobu/modela/dizajnera/javnu ličnost koju bi izdvojili da Vam je bila posebna suradnja?
Ne bih nikoga izdvajao i govorio o imenima. Sve ih poštujem, volim, cijenim njihov rad i želju da se nametnu u jednoj maloj sredini poput Sarajeva. Teško je biti svoj i uspješan u jednoj licemjernoj sredini gdje će vam se oprostiti sve osim uspjeha.
W: Vaš najdraži angažman koji ste odradili?
Moj angažman i interes je više zasnovan na umjetničkoj fotografiji, odnosno aktu kao formi i portretima. To su dvije discipline koje najviše preferiram u svom radu i one zahtijevaju najmanji broj ljudi za realizaciju i zamisao koju imate. Također smatram da su to dvije najteže discipline u fotografiji, a ja im se predajem sa strašću i uživam u trenutku kada fotografiju pokažem osobi koju sam fotografirao. Volim fotografirati realizirane osobe koje imaju što reći i koji su mi na neki način jedna vrsta inspiracije. Obožavam raditi i dokumentarnu fotografiju i u sklopi tri angažmana u sarajevskoj Vijećnici, kroz praćenja tri velika majstora umjetnosti Jannisa Kounellisa, Ede Murtića i Brace Dimitrijevića nastala je i monografija Vijećnica Almin Zrno koja je upravo ovih dana ugledala svijetlo dana. Moram priznati da sam jako ponosan na to.
W: Imate li uzor u fotografskom svijetu?
Volio bi naglasiti da pratim mnoge radove i rukopise u svijetu, međutim teško mi je reći da imam uzor. Nekako pokušavam da imam svoj otisak i sebe kao uzor. Trudim se puno gledati, a malo pamtiti jer smatram da je emocija najvažnija i to vam nitko ne može ukrasti. Osoba koja zna fotografirati atmosferu ili zvuk taj je izvrstan u fotografiji. To volim i tomu težim.
W: Volite li putovati i ako da koju zemlju bi izdvojili kao najdražu?
Naravno da obožavam putovati jer na taj način upoznajem druge ljude i prostore koji su itekako važni u fotografiji. Izdvojio bih Englesku i Francusku kao posebne zemlje zbog estetike, ali najdraža zemlja za mene je Italija. Tamo se osjećam kao kod kuće jer tamo svaki kamen ima svoju priču pa tako i sve na dalje (od dizajna, arhitekture, namještaja, kreacije.) Na drugo mjesto stavio bih egzotične lokacije.
W: Najdraže jelo i kuhinja?
Volim dalmatinsku kuhinju i sve plodove mora. Obožavam masline, sir i vino, ali također veliki sam ljubitelj naše bosanske kuhinje .
Jeremy Irons
Tarik
W: Prednosti i nedostaci ovog posla?
Pokušavam u svom poslu vidjeti sve samo pozitivne strane jer kada radiš nešto što voliš i što te ispunjava, a netko je još spreman to platiti, nema većeg zadovoljstva od toga. Negativne strane su predrasude društva, needuciranost i zavidni ljudi.
W: Fotografska prema ili egzotično putovanje?
Fotografske opreme imam već dovoljno no mislim da bi se vjerojatno opet odlučio za opremu . Sve ovisi u kojem trenutku se pitanje postavlja.
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Almin Zrno
Galerija slika
