Aquascaping je umjetnost dizajniranja akvarija pri čemu glavnu riječ vodi estetski doživljaj podvodnog vrta a uz pomoć podvodnih biljaka, kamenja, granja i akvarijskih ribica. Stilovi uređenja su raznovrsni a krajnji rezultat ne mora sadržavati ribe. Uređenje se može kretati od bogatog biljnog pokrova do čistih kamenih struktura bez biljaka. Najčešći akvariji su slatkovodni, koji su pristupačniji, a vodena vegetacija je raznovrsnija.
Akvarij koji se uglavnom sastoji od staklenih površina koje zrcale svijetlo ulijevaju mirnoću i spokoj a ako uz sve to imaju ugrađene mehanizme koji proizvode zvučnu kulisu žubora vode, djeluju opuštajuće i antistresno na svoje promatrače. Iako akvarij na prvi tren može izgledati statično on svojom unutarnjom vegetcijom te rastom i bujanjem života u sebi pruža neprekidnu dinamiku rasta koji iz dana u dan unsi neke novine.
Kvalitetan i samoodrživi akvarij nije jednostavno za izvesti te je potrebno imati dosta znanja o materiji. Kod biljaka je potrebno poznavati pojedine vrste, njihovu potrebu za svjetlošću, način razmnožavanja, brzinu rasta, potrebu za gnojidbom i visinom. U aquascapingu boja biljaka igra bitnu ulogu u konačnom izgledu cijele slike i zato je potrebno i taj faktor uzeti u obzir. Pri izboru ribica za akvarij treba poznavati vrste i način njihova života u takvom zatvorenom prostoru. Neke od vrsta ribe mogu obitavati na dnu, skrivajući se u bilju i umjetnim skrovištima koje su pripremljene za njih. Druge vrste riba zadržavaju se po sredini ili vrhu vode u akvariju. Pravilnim odabirom sve razine ovakvog vodenog bazena mogu se podjednako ispuniti te bez obzira što će broj ribica biti pozamašan, neće vladati prevelika gužva. Po načinu života ribe mogu biti samotnjačke ili obožavaju biti u jatu. Također treba obratiti pažnju i na njihov karakter jer bi u akvariju ubrzo mogli zamjetiti nedostatak određenih vrsta. Raznožavanje riba i njihov podmladak je također jedan od ključnih elemenata na koje se treba računati prilikom izrade akvarija.
Stilovi uređenja akvarija
Kod aquascapinga postoje više stilova uređenja akvarija a dvije škole osnovnog sticanja znanja stila su nizozemska i japanska.
Nizozemski stil, postao je popularan u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća, a stil podrazumjeva uređenje s više vrste biljaka, gusto i bujno aranžiranih unutar akvarija. Pažnja i naglasak se stavlja na boju, veličinu i razgranatost bilja. Stijenje i granje obično nisu dio stila nizozemskog uređenja, a dno akvarija u ovom stilu obično nije vidljivo te je uglavnom potpuno pokriveno.
Japanski stil koji se još naziva i prirodni stil došao je u modu devedesetih godina a popularizirao ga je japanski majstor Takashi Amano. On je predložio novi način uređenja akvarija a očituje se u oponašanju prirodnih krajolika. Glavna točka ovog stila obično se skriva u grani ili kamenju. Biljke nisu toliko bujne ni raznovrsne, a podloga ne mora biti u potpunosti pokrivena. Ribe se uglavnom ograničavaju na minimalnu razinu i upotrebaljavaju se kao čistači algi.
Iwagumi je posebna podvrsta japanskog stila a glavna značajka je stavljena na jedan glavni oko kojega se grupiraju ostale formacije kamenja. Više nego kod ijednog drugog stila simetrija i minimalizam igraju veliku ulogu.
Pored ova dva najpoznatija stila postoje još i džungla stil, koji pokušava ukomponirati djelove nizozemskog i japanskog stila, te biotipski stil koji pokušava svojim izgledom i odabirom biljaka i riba što vjernije oponašati prava životna staništa.
Umjetnost izgradnje i aranžiranja akvarija nije jednostavna, zahtjeva puno truda, rada i znanja međutim s krajnjim rezultatom uređivači mogu biti i više nego ponosi i sretni. I sam akvarij je prepun života a briga o njemu ne prestaje završetkom izrade. Tjedno održavanje bilja, praćenja bujnosti, kvaliteta vode treba postati rutina koja će ovo stanište održavati u punoj kondiciji.
Autor: Borna Marić
Fotografije: Chris Penny, João Cardoso, RomanHolba
