Arijana Koprčina povjesničarka umjetnosti, viša kustosica te voditeljica zbirke metala u Muzeju za umjetnost i obrt otkrila nam je kakav je posao kustosa, što misli o našim i svjetskim muzejima tko su bokeljski pomorci i od kuda ideja za izložbu Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca.
W: Što Vas je privuklo poslu kustosice i kako točno opisujte svoj posao?
Već tijekom studija privlačila me primijenjena umjetnost, zato mi je Muzej za umjetnost i obrt bio oduvijek najprivlačniji muzej, iako prilikom zapošljavanja o kustoskom poslu nisam mnogo razmišljala. No, tada sam imala veliku sreću budući da sam,započevši s radom u uskoj struci, kao povjesničarka umjetnosti, odmah bila uključena u projekt izložbe Bidermajer u Hrvatskoj, pokojnog ravnatelja prof. Vladimira Malekovića. Time sam već na samom početku upoznala veliki dio kustoskih ali i autorskih obaveza; upoznala sam lepezu poslova kustosa voditelja zbirke kao i onih organizacijskih, povezanih s pripremom izložbe. Imala sam sreću da sam ušavši u finale takvog projekta dobila priliku odmah vidjeti što se sve očekuje od kustosa u velikom muzeju. Svoj bih posao opisala kao izuzetan dobitak za povjesničara umjetnosti, posebno ukoliko je zainteresiran za područje primijenjenih umjetnosti, iako bogat i raznovrstan fundus MUO-a pokriva i druga područja poput slikarstva, skulpture i arhitekture. Posao muzejskog kustosa obuhvaća niz elemenata – počinje osnovnom stručnom obradom građe na koju se nadovezuje znanstvena obrada. Potom publiciranje, pripreme izložbi ili sudjelovanja u većim projektima s više autora i suradnika. U svakom slučaju riječ je o stručno i organizacijski zahtjevnom poslu.
W: Koji muzeji su vam najinteresantniji te koje biste preporučili čitateljima kao neophodne za pogledati?
Meni su osobno, a i profesionalno, najinteresantniji muzeji s postavima usmjerenim na eksponate iz područja primijenjenih umjetnosti, ali i arheološki, etnografski muzeji, ambijentalne zbirke… Nemoguće je izdvojiti Top 5. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo zanimljivih muzeja – uz brojne zagrebačke muzeje istakla bih i Muzej Slavonije u Osijeku, Gradski muzej Varaždin, Dvorac Trakošćan, Veliki Tabor, Pomorski i povijesni muzej Rijeke i Hrvatskog primorja, Gradski muzej Zadar, Muzej grada Splita, Knežev dvor u Dubrovniku. Nezaobilazne su i izuzetne crkvene riznice poput Riznice zagrebačke katedrale ili Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru, potom riznice duž jadranske obale poput Zavjetne zbirke samostana na Trsatu ili Riznice sv. Anselma u Ninu. Govoreći o inozemnim muzejima, uvijek se ističu najznačajniji svjetski centri, ne treba isticati slavne Victoria &Albert Museum i British Museum u Londonu, pa Muzej dekorativnih umjetnosti u Parizu, Bayerisches Nationalmuseum u Münchenu, Museum für angewandte Kunst u Berlinu, Museum für angewandte Kunst u Frankfurtu ili firentinski Bargello, venecijanski Museo Correr ….
W: Tko su bokeljski pomorci i od kuda ideja za izložbu Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca?
Bokeljski pomorci potječu iz područja Boke kotorske, većinom je riječ o stanovništvu Kotora, Perasta, Dobrote, Herceg Novog i ostalih manjih gradova i naselja duž bokeljske obale, iz uskog primorskog područja podno visokih planina u zaleđu, a tradicionalno usmjereni pomorstvu i trgovini kao osnovnim izvorima prihoda.Izložba Zavjetni darovi bokeljskih pomoraca donosi izbor zavjetnih predmeta tih naručitelja, pomoraca i trgovaca; građe koja omogućuje uvid u povijesni pregled zavjetnih darova sačuvanih u gradovima bokeljskog zaljeva. Tradicionalno se radilo o pomorcima u najširem smislu, većinom su bili plemićkog i građanskog statusa, zavjetovali su se i mornari ali i običan puk. Tako i izložba obuhvaća prvenstveno reprezentativne zavjetne darove bogatog plemstva i građanstva, kapetana i brodovlasnika ali i dostupnije zavjetne darove poput srebrnih pločica – ex vota. Spominjući „skromnije“ srebrne pločice treba istaći da su one skromne u odnosu na velike narudžbe poput relikvijara i svijećnjaka; a ne u doslovnom smislu. Svi izloženi predmeti posuđeni su iz Kotorske biskupije, iz katedrale sv. Tripuna, iz crkve Gospe od Škrpjela, crkve Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju, iz Sv. Nikole u Perastu, Sv. Mateja u Dobroti te crkve Sv. Jeronima u Herceg Novom.
A kako je izložba nastala? Poticaj za nju je izuzetno značajna obljetnica – 90 godina djelovanja Društva Bokelja u Zagrebu koje danas nosi ime Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809, Zagreb, a koje je sljednik prvog osnovanog zagrebačkog društva iz 1924. godine. Izložbom se slavi obljetnica djelovanja Bokelja u Zagrebu. No, Bratovština bokeljskih pomoraca iznimno je stara organizacija, jedna od najstarijih organizacija pomoraca u ovom dijelu svijeta. Direktan poticaj ovoj izložbi bila je inicijativa prim. Josipa Gjurovića, tadašnjeg predsjednika Bratovštine i Željka Brguljana, dopredsjednika Bratovštine koji su se početkom 2014. obratili ravnatelju Muzeja za umjetnost i obrt, Miroslavu Gašparoviću sa zamolbom da Muzej za umjetnost i obrt prihvati izložbu Zavjetnih pločica pripremljenu u Pomorskom muzeju Crne Gore u Kotoru. No, budući da je riječ o tako značajnoj obljetnici dogovoreno je da se izložba proširi izborom zavjetnih darova poznatih bokeljskih donatora, a u nju je uključena i već pripremljena cjelina zavjetnih pločica. Stoga je ova zagrebačka izložba rezultat suradnje Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatske bratovštine Bokeljska mornarica 809, Zagreb, Pomorskog muzeja Crne Gore- Kotor i Kotorske biskupije. Na osobnoj razini koja je jednako važna sjajno smo surađivali s mons. Antonom Belanom, generalnim vikarom Kotorske biskupije, te s koautorima izložbe mr. sc. Milevom Pejaković-Vujošević, direktoricom kotorskog muzeja i Željkom Brguljanom, dopredsjednikom Bokeljske mornarice 809., Zagreb.
W: Koji su najstariji eksponati na izložbi?
Najstariji eksponati potječu iz kasnosrednjovjekovnog razdoblja, iz perioda najvećeg cvata bokeljskog zlatarstva koji se često naziva i zlatnim dobom zlatarstva Boke kotorske. Dva srebrna, dijelom pozlaćena relikvijara u obliku ruke i noge, zavjetni darovi Marina de Gostija, bogatog kotorskog građanina, nastali između 1330. i 1340. godine najstariji su izloženi predmeti. Potom, tu je i nekoliko zavjetnih relikvijara iz 15. stoljeća, preciznije iz 1483. godine, od kojih su dva i signirana imenima zlatara, što je u kontekstu povijesti zlatarstva izuzetan podatak. Jedan relikvijar u obliku noge izveo je kotorski zlatar Pasqual, a relikvijar u obliku ruke izradio je zlatar Tripun Palma. Iako je vjerojatno, ipak se ne može sa sigurnošću tvrditi da je taj Tripun Palma, zet jednog od najpoznatijih kotorskih zlatara Andrije Izata koji je radio i na zlatnoj pali kotorske katedrale, isti onaj zlatar Tripun Kotoranin koji je 1476. godine izrađivao srebrno posuđe i vaze na dvoru moskovskog kneza Ivana. Sva tri relikvijara iz 1483. darovali su staratelji dobara katedrale sv. Tripuna, kotorski plemići Bazilije Bolica i Nikola de Drago. Uz spomenute najstarije eksponate treba napomenuti i da izložba obuhvaća predmete nastale od 14.do 19. stoljeća.
W: Kojim su se svecima Bokeljani najčešće zavjetovali i koje su darove prinosili?
Svi pomorci, pa tako i Bokeljani najčešće su se zavjetovali Majci Božjoj prikazanoj s Isusom u naručju, koja lebdeći na oblaku blagoslivlja unesrećene. Većinom je prikazana u gornjem kutu slike ili srebrne zavjetne pločice na kojima je redovito prikaz događaja: najčešće havarija broda, brod u oluji ili gusarski napad. Ponekad se na pločicama u donjem dijelu nalazi samo molitelj, odnosno donator. Rijetko se na pločicama pojavljuju i drugi sveci, poput sv. Nikole, zaštitnika putnika i pomoraca ili lokalni bokeljski sveci poput blaženog Gracija iz Mula.Zavjetni darovi u najužem smislu su zavjetne pločice i zavjetne slike. No kao zavjet je poklanjana i druga imovina poput zemljišta, kuća, novca, skupocjenih tekstila i knjiga. Potom relikvijari, dijelovi crkvene opreme, liturgijsko posuđe; također i nakit.
W: Kada bi i kako moreplovci davali zavjet?
Običaj naručivanja zavjetnih darova utemeljen je na vjeri, na religijskoj podlozi zavjetovanja. Naime, „prema tumačenju Svetoga Tome Akvinskog, zavjetom se iskazuje spontano obećanje učinjeno Bogu koje stvara svetu obavezu“. Prema Enciklopediji likovnih umjetnosti Ex voto je „zavjetni dar božanstvu, Bogu, Bogorodici, svecu, ili crkvi koji se daje u znak za sretan ishod putovanja, bolesti, za primljenu milost, dobročinstvo ili ispunjenje želje“, a također „ex voto predstavlja materijalizirani znak molbe ili zahvale onomu tko je pomoć udijelio“. Znači zavjet se većinom davao kao zahvala Bogu, Bogorodici ili svecu zaštitniku, ali zavjetni dar ponekad je bio darovan i u nadi za Božjom pomoći i spasenjem. O zavjetnom karakteru dara većinom svjedoče cjeloviti zavjetni natpisi darovatelja koji se većinom susreću na slikama, a na srebrnim pločicama češće su kratice poput P.G.R. (Per grazia ricevuta), V.F.G.A. (Votum fecit gratia accepit), G.R.B.V. (Grazia ricevuta della Beata Vergine), G.M. (Grazie Maria) ili najjednostavnije EX VOTO. Obično se uz natpis ili kraticu navodi i godina i ime darovatelja. Tako su i bokeljski pomorci većinom darivali svoje crkve nakon sretnog spašavanja nakon brodoloma i havarija, oluja, nevremenai gusarskih napada kao najčešćih motiva zavjetovanja.
W: Pod kojim su sve zastavama plovili mornari iz Boke i da li je među njima bilo poznatih moreplovaca?
Bokeljska povijest zapravo je povijest pomorstva. Naravno da to nisu samo kapetani ili brodovlasnici, u tu povijest i baštinu proizašlu iz nje, ugrađeni su svi slojevi društva. Najopsežnije se Bokom kotorskom i svim vidovima istraživanja bokeljske povijesti i trgovine bavio izuzetan stručnjak, arhivist i istraživač dr. sc. Miloš Milošević. Prilikom pripreme ove izložbe moj segment bilo je zlatarstvo, stoga sam se samo dijelom doticala teme najznačajnijih pomoraca kao najznačajnijih darovatelja. Budući da je Kotor, poput ostalih neovisnih komuna na Jadranu od 1420. godine postao dijelom Presvijetle Mletačke Republike tako su i Bokelji većinom plovili pod Mletačkom zastavom. No pojedini su otišli i mnogo dalje, u tom kontekstu ističe se obitelj Zmajevića, mecena najpoznatijeg južnojadranskog baroknog slikara Tripa Kokolje. Tako je Matija Zmajević (1680. – 1735.) bio proslavljeni admiral i suradnik ruskog cara Petra Velikog. Istaknuo se u organizaciji i opremi ruske ratne flote na Baltičkom moru, osnivanju prve ruske riječne flote u Tavrovu, te u osnivanju brodogradilišta i gradnji ratnih brodova. U pomorskoj bitci kod Ganguta 1714. zarobljava šest galija i fregatu sa švedskim kontraadmiralom, a ta pobjeda donosi Rusiji prevlast na Baltiku. Bio je zapovjednik luke u Petrogradu i član ruskog admiralskog kolegija. Nakon smrti cara Petra Velikog, na čijem pogrebu Matija Zmajević nosi krunu Romanova, uživao je povjerenje i poštovanje i Petrove nasljednice Katarine I. koja ga odlikuje ordenom svetog Aleksandra Nevskog. O Zmajevićima i drugim bokeljskim obiteljima i njihovim zavjetnim darovima u katalogu izložbe opsežan i cjelovit pregled napisao je Željko Brguljan.
W: Da li je u davna vremena biti pomorac bio jedini izbor ili je to bila čast i prestiž?
Rekla bih da je u Boki biti pomorac na neki način bila gotovo jedina mogućnost; naime bokeljska je povijest najuže je povezana s pomorstvom i trgovinom, oduvijek se trgovalo sa zaleđem te s prekomorskim odredištima, znači opet je pomorstvo bilo podloga svemu. Naravno, da je viši i visoki položaj u društv bio usko povezan s imućnošću te s dobivanjem plemićkog statusa, a ujedno je značio i prestiž i privilegije. No, ipak u osnovi svega ležala je stalna i neizvjesna borba za uspjeh u pomorskim poslovima, bili oni ratni ili samo trgovački i profitabilni.
W: Da li je razvoj dubrovačke republike imao utjecaj na razvoj Boke?
Rekla bih da su veze Boke i bokeljskih gradova s Dubrovnikom tradicionalno bile intenzivne, proizašle iz geografske blizine značajnih luka na jugu istočne obale Jadrana. Time su omogućene i osobne, obiteljske i ženidbene veze; poznate od srednjeg vijeka nadalje. Ali postojao je i negativan, suparnički dubrovački utjecaj koji nije bio na korist Boke; navesti ću jedan detalj – tako su, prema Pavlu Butorcu, polovinom 14. stoljeća Dubrovčani podržali Balšiće – srednjovjekovno plemstvo iz kotorskog zaleđa i pokušali oslabiti brodogradnju Kotora i Perasta kako bi sebi priskrbili veću korist te umanjili utjecaj južnog konkurenta. No, vraćajući se na temu izložbe Zavjetnih darova bokeljskih pomoraca ističu se i pozitivnije veze; ističe se povezanost srednjovjekovnog zlatarstva Kotora i Dubrovnika. Naime, ne samo da su pojedini kotorski majstori radili u Dubrovniku, kao i drugdje, a pojedini Dubrovčani u Kotoru, očita je još jedna analogija. Prema objavljenim istraživanjima samo se u ovim gradovima pojavljuje toliki broj srednjovjekovnih relikvijara u obliku nogu, s time da treba istaći da je naručivanje relikvijara u paru bila kotorska specifičnost. No, također su uočene analogije u detaljima, u oblikovanju ornamenata, u ukrasnim trakama na srednjovjekovnim relikvijarima koje ukazuju na bliske zlatarske i zanatske veze.
W: Boka je tijekom godina bila važna strateška točka?
Bokeljski zaljev je svojom prirodnom konfiguracijom izuzetna pomorska strateška točka, prirodno je zaštićen s mora te stoga oduvijek bio važna točka jadranskih ruta. Stoga i nije slučajno da je od najranijeg doba poznata po pomorstvu. Podaci o brodovima nisu bili dio mog rada no sagledavajući samo tipologiju brodova na zavjetnim pločicama očito se radilo o razvijenoj trgovačkoj i vojnoj floti; no mnogi su kapetani i pomorci plovili na tuđim brodovima.
W: Možete li podijeliti neku zgodu koju ste doživjeli prilikom istraživanja i prikupljanja materijala za ovu izložbu?
Nemam neku određenu zgodu o kojoj bih mogla nešto napisati ali prikupila sam sjajne dojmove i uspomene. Preporučila bih svima koji imaju prilike da posjete Boku kotorsku, da posjete Kotor, muzeje, crkve i riznice koje su tijekom ljetne sezone redovito otvorene do večernjih sati. U Perastu obavezno vrijedi vidjeti muzej uz crkvu sv Nikole s brojnim crkvenim dragocjenostima, sjajnim izborom crkvenog ruha ali i okovanom željeznom gradskom kasom grada Perasta koja svojom dimenzijom dovoljno govori o bogatstvu i značaju grada. I naravno, nezaobilazan je posjet otočiću s crkvom Gospe od Škrpjela i zbirkom zavjetnih darova gdje se na najbolji način stječe dojam o bokeljskim pomorcima i njihovoj bogatoj kulturnoj i umjetničkoj baštini.
Autor: Diana Mikloš
Fotografije: Arijana Koprčina
