Boja dijamanata jedno je od nekoliko najvažnijih obilježja koje određuje vrijednost plemenitog kamena
Što je dijamant “čišći” to jest bezbojniji, njegova je vrijednost veća, međutim od potpuno prozirnih dijamanata ipak veću vrijednost dostižu prirodno obojeni dijamanti. Po ljestvici rijetkosti, od najrjeđih do zastupljenijih u prirodi, dijamanti su slijedeći: žuti, smeđi, bezbojni, plavi, zeleni, crni, ružičasti, narančasti, ljubičasti i crveni.
Za svaki prirodno obojeni dijamant, prethodi iskop 10 tisuća bezbojnih. Prirodno obojeni dijamanti zahtijevaju više od uobičajenih uvjeta za nastanak. Potrebna je prisutnost nekih elemenata osim ugljika kako bi u pravilnoj rešetkastoj strukturi dijamanta atom ugljika zamijenili drugi elementi. Takve spontane anomalije čine dijamante različito obojenima te izuzetno rijetkima. Osim prisutnosti elemenata poput bora, dušika i vodika, različita zračenja i dodatni tlakovi također utječu na obojenost.
Dušik je najčešći element koji onečišćuje dijamante i pridaje im žućkastu ili smeđu nijansu. Bor je zaslužan za obojenost dijamanta u plavo dok je zračenje alpha valova zaslužno za zeleno obojene dijamante. Prisutnost vodika daje dijamantima ljubičasti sjaj. Crni dijamanti nisu doslovno crni već sadrže brojne tamne sastojke koji daju zagasit izgled.
Američki Draguljarski Institut (GIA – The Gemological Institute of America) uredio je standarde po kojima se klasificiraju dijamanti prema obojenosti ili čistoći. Dok se kod bezbojnih dijamanata gradira obojenost po stupnjevima čistoće, to jest što manjem udjelu bilo koje boje, prirodno obojeni dijamanti prolaze kroz posebne klasifikacije gdje se vrednuje intenzitet prisutne boje.
Više o dijamantima možete pronaći na stranicama : Dijamanti
Fotografija: Shutterstock
