Donosimo Vam intervju s klarinetistom Brunom Philippom.
Bruno Philipp diplomirao je klarinet na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu te se usavršavao kod brojnih uglednih pedagoga i klarinetista, kao što su to prof. Alain Damiensa i prof. Jean-Marc Volte. Pobjednik je 1. Hrvatskog natjecanja mladih glazbenih umjetnika ‘Papandopulo’ 2012. u Zagrebu, a također je i član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. 26. studenog 2013. godine u Salonu Gvozdanović, održat će koncert s kojim će povratiti čaroliju glazbe u Palači.
W: Što Vas je nadahnulo da postanete klarinetist?
Tek sam sa sedam godina prvi puta ugledao klarinet na televiziji u programu narodne glazbe. Bio sam fasciniran njegovim srebrnim sjajnim tipkama. To me toliko obuzelo. Pa onda način na koji se svira, njegov ton ponekad kričavog, ponekad nostalgičnog, pa očaravajućeg baršunastog zvuka s najraznovrsnijim dinamičkim opsegom… nije bilo lako oduprijeti se ljubavi na prvi pogled.
W: Otkud vam prezime vuče korijene, je li ono umjetničke naravi, obzirom da se može shvatiti da se zovete s dva imena?
Istina, prezime je pomalo neobično za naše podneblje. Jedini smo nosioci tog prezimena u Hrvatskoj. Naši korijeni sežu daleko na sjever, iz Francuske, preko Njemačke do Poljske. Moj je pradjed iz Osvienčina (Poljska) krajem devetnaestoga stoljeća stigao u naše krajeve, gdje je sudjelovao na otvaranju željezničke pruge Budimpešta-Rijeka i tako smo tu ostali.
W: Koji je bio Vaš kreativni put koji vas je doveo do mjesta gdje se nalazite u karijeri danas?
Prije svega strpljenje, vjera i predanost. Stalna želja za napretkom i usvajanje novih saznanja. Imao sam prilike puno se družiti s ljudima iz najrazličitijih polja djelovanja. U koncertantnom pak iskustvu pomogla mi je suradnja s eminentnim sviračima, dirigentima i ansamblima, ali i sviranje folklorne glazbe. Nezaobilazni su također bili ljetni seminari koje sam pohađao po raznim državama Europe.
W: Da li možete izdvojiti neki kreativni projekt ili nastup, a da Vas je oduševio i inspirirao? Kako Vam se sviđa suradnja s MUO i glazbenim večerima u Palači Gvozdanović?
Izdvojio bih suradnju s ansamblom LADO, zatim glazbeno kulturni projekt ‘Klarinet u bojama folklora’ u Mimari 2011. i u HNK Zagreb, osvojeno natjecanje u Rumunjskoj te nedavna pobjeda na 1. hrvatskom natjecanju ‘Papandopulo’. Nedavno sam nastupio s Tamburaškim orkestrom HRT-a na autorskom koncertu Tomislava Uhlika. Sjajan osjećaj biti dio suzvučja s tamburicama i violinom.
Istaknuo bih da je projekt GLAZBENI SALON GVOZDANOVIĆ jedinstven i hvalevrijedan način promocije ne samo mladih uspješnih glazbenika već i samog prostora Muzeja Gvozdanović koji već pri prvom susretu jednostavno plijeni svojim bogatstvom umjetnina. Prostor koji iz svakog svojeg kutka nesebično priča priču iz davnina. Ono što me zadivilo kroz posjete koncertima u Muzeju Gvozdanović jest to što daje poticajnu kulisu, inspiraciju za glazbena druženja i oživljava sjećanja na vrijednost kulturne ostavštine.
Ovime još jednom zahvaljujem organizaciji MUO na povjerenju koje mi je ukazalo za predstojeći nastup.
Možda za napomenuti zajedničke crte koje sam pronašao sa Salonom Gvozdanović. Moja obitelj s bakine strane dolazi iz Austrije i prezivala se Faulend. Klavir koji je Anka Gvozdanović kupila početkom 20.stoljeća i na kojem se danas u Salonu jednako svira, održava radionica obitelji Faulend-Heferer.
Poznati violinist Zlatko Baloković bio je jedan od omiljenih kućnih prijatelja obitelji Gvozdanović. U Salonu se nalazi i njegova fotografija kako svira violinu, a moje prvo zaposlenje kao pedagoga bilo je upravo u glazbenoj školi koja nosi ime Zlatka Balokovića, a na kojoj i danas djelujem.
W: Da li postoji razlika između instrumenata, a s obzirom na boju?
Svaki instrument ima svoju prepoznatljivu boju i raspon registara. Klarinet odlikuje široka paleta boja i izražajnih mogućnosti. To je instrument velike pokretljivosti, karakterističan i za klasiku i za etno i za jazz. Može se transformirati od nečujnog, toplog zvuka, preko pijevnog lirskog pa sve do visokih kričavih tonova.
W: Koliko košta jedan klarinet i tko je najcjenjeniji proizvođač?
Ha, vrijednost je jednog boljeg polovnog automobila (smijeh). Najtraženiji su francuski proizvođači, pogotovo na širem europskom tržištu, iako ne treba zanemariti niti kvalitetnu proizvodnju tradicionalnih njemačkih klarineta. Postoji još i Luis Rossi, klarinetist iz Čilea, koji godišnje proizvede 30-ak klarineta vrhunske ručne izrade, ali njegovi instrumenti imaju ipak malo višu cijenu.
W: Kako bi ste Vi objasnili mlađoj generacije vrijednost ovog instrumenta i njene tradicije?
Predavanje glazbe kroz svaki instrument bio on trzalački, duhački, gudački ili udaraljke omogućuje nadilaženje današnjih prioriteta života’ na gumb’ pa duhovno dolazi ispred materijalnog.
W: Koja muzička škola u svijetu ima najbolje profesore za poduku ovog prekrasnog instrumenta?
Moje francusko iskustvo postdiplomskog studija bilo je izuzetno poticajno ne samo u uskom profesionalnom nego i životnom iskustvu. Nekako su uvriježeni modeli najkompletnijeg školovanja za klarinet u Francuskoj i Njemačkoj. Ipak je dugogodišnja tradicija glazbenog života u tim zemljama ostavila duboki trag.
W: Mislite li da bi trebalo učiniti nešto više u glazbenim školama, kako bi se pripremilo učenike za ono što im život kao glazbenicima, može donijeti? Koja su vaša pedagoška iskustva?
Mlade bi stalno trebalo podsjećati na to što im glazba dobroga i plemenitoga donosi. Veliki je i vrijedan dar učiti glazbu. Svako dijete koje krene u glazbenu školu kroz proces svojeg školovanja prolazi različite faze. Zbog sve veće opterećenosti obavezama u regularnoj školi, djeca se nerijetko izgube u planiranju svojega vremena za nužno svakodnevno vježbanje instrumenta. Talentiranoj djeci je u početnoj fazi možda lakše, ali kasnije, napredak u ovladavanju vještine sviranja uvelike zavisi od požrtvovnosti i strpljivosti u vježbanju. Sve što se uloži u obliku truda i vremena kad-tad se proporcionalno vrati. Požrtvovnost se uvijek isplati.
W: Kakva je uloga roditelja u školovanju djece?
Roditelji su od samih početaka školovanja najvažniji faktor. Kroz podršku i ohrabrivanje, kroz omogućavanje optimalnih uvjeta za djetetov napredak. Krajnji cilj nije od talentiranog đaka stvoriti svjetski poznatog umjetnika, već razviti ljubav prema glazbi. Radost i plemenitost muziciranja. Bavljenje glazbom danas sve više postaje privilegij. A upravo kroz taj osjećaj davanja i kreiranja jednog paralelnog svijeta, djeca razvijaju svijest o vrijednostima koje se ne mogu kupiti novcem.
W: Mislite li da je internet promijenio značenje klasičnog glazbenika u dvadeset i prvom stoljeću?
Mislim da je prije ‘cross over’ taj koji je promijenio pristup. S druge pak strane, internet nudi instant rješenja. Klasični glazbenik bi trebao zadržati istinsko poslanstvo svojeg uzvišenog poziva kroz predanost i poniznost glazbi do detalja. Danas je to naravno sve teže, jer se sve konzumira na brzinu. U hodu.
W: Kada bi Vas pozvali da nastupate posebno za neku osobu, koja bi to bila i zašto?
Kad bih birao sad, ovog trenutka, volio bih svirati pred Johannesom Brahmsom. Ali nekako mislim da bi za to trebalo imati vremenski stroj za povratak u prošlost. Taj umjetnik-skladatelj bio je fasciniran klarinetom pred kraj svojega života i za njega je napisao toliko upečatljiva djela trajne kulturne vrijednosti koja do danas nisu izgubila svoj sjaj i zanos. Strast za životom.
W: Kako se pripremate na dan koncerta?
Puno se šećem, pokušavam se prebaciti u vrijeme kada je i za koga djelo nastalo. Tražim inspiraciju u prirodi, a ponekad se samo sjednem u auto i vozim mirnim krajolicima kad za to imam priliku.
W: Koliki vam je glazbeni interes izvan polja klasične glazbe, je li istina da sport i glazba idu najbolje skupa ?
To osobno mogu potvrditi! Aktivan sam dosta u sportu, pogotovo ljeti, u moru. I na teniskim terenima. A zima me privlači svojim snježnim pokrivačem i dugačkim ski stazama! Volim šah. To su me još od malena oba djeda učila igrati i razmišljati. Puno pomaže i za memoriju učenja kompozicija napamet!
Fotografija: Jovica Drobnjak
Autor: Diana Mikloš
Galerija slika
