40. Tjedan suvremenog plesa (12.- 16.6. 2023.) ponudio je nekoliko zanimljivih predstava koje bih proizvoljno nazvala potresnim („Ples nije za nas“ Omar Rajhe, „Postati plesač“ Projekt YYIN), mozaičnim („Agenda“ Simone Aughterlony/ Saša Božić, „Bjeguni“ Staša Zurovac i Kvartet Balanescu) i istraživačkim („Omma“ Josef Nadj, „Set of sets“ Guy Nader i Marie Compos) a sljedeći tekst je o ovim posljednjima (12. – 13. 6., Zagrebačko kazalište mladih).
Josef Nadj (1957.) je zanimljiva umjetnička ličnost u čijim se predstavama ispreplići likovni i fizički elementi (zahvaljujući njegovoj naobrazbi) a zagrebačka ga publika sporadično susreće od 5. Tjedna suvremenog plesa.
Njegova posljednja predstava „Omma“ (2021.) na starogrčkom znači „oko“, ali to Nadj jezično širi na izraz „pogled“ kako bi povezao subjekt i objekt.
Osmorica bosonogih crnačkih plesača iz šest afričkih država odjeveni su u crna odijela (Nadj) no skidaju sakoe i ostaju polugoli pa se zahvaljujući selektivnoj rasvjeti (Remi Nicolas) njihove kretnje više slute nego vide.
Istodobno se nameće njihova snažna tjelesan prisutnost i zajedništvo koje podsjeća na šamanski ples (pri čemu viču „fekete“, mađarski crno).
Ne smanjujući žestinu, plesači mijenjaju raspored i tempo, oponašajući život u selu pokraj džungle čije zvukove glasom i kretnjama uvjerljivo dočaravaju. Nisam sklona mariti za ljudsku vanjštinu, ali sam znatiželjna bi li Nadj mogao zaroniti u ritualni svijet plesnih početaka da nije imao ljude kojima je „ritam u krvi“ i koji su snažno ukorijenjeni u tlo po kojem suvereno hodaju.
Predstava „Set of sets“ koreografa GN/MC ( Guy Nader i Maria Campos) ima puno „letećih“ koreografskih elemenata, jer je svaki čas netko od sedam izvođača na rukama svojih partnera ili iznad njih (što pokazuje istinsko povjerenje).
Svi su odjeveni u sive „kombinezone“ (Anna Ribera) pa ih ta „monotonija“ (svjetlo Yaron Abulafia) svrstava na istu razinu zbog čega postaje logično njihovo usklađeno, kružno, gotovo vojničko hodanje koje se uporno ponavlja („ideja beskonač- nosti“ ) uz pratnju glazbenika (Miguel Marin) na bubnju i laptopu.
Valja naglasiti da plesači, osim što kruže, povremeno ostvaruju razne skupne oblike (i onda se bacaju u zrak ili vrte). U traganju za filozofskom pozadinom ove predstave (mada je ona sama po sebi zanimljiva i lijepa pa to nije nužno) mogla bih prihvatiti tezu da se radi o ciklusima i isprepletenosti vremena i prostora.
Predstave „Omma“ i „Set of sets“ nisu dopadljive „na prvu“, ali su na nesumnjivo uzbudljive i nukaju na razmišljanje.
Fotografije: TSP
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
