Himba

Zaboravljen narod bantunskog podrijetla koji žive u polupustinjskom prostoru na sjeveru Namibije.

Himbe su narod bantuskog podrijetla koji žive u polupustinji na sjeveru Namibije. Krajem 19. st. bili su protjerani od drugih afričkih naroda u Angolu gdje su osiromašili. Počeli su ih zvati i Himbe što znači „zaboravljen“ ili „prosjak“.  Na svoja stara mjesta u polupustinji Namibije vratili su se oko 1920. godine, te započeli tradicionalni pastirski život.

Posjećujem njihovo selo na nekoliko sati u organizaciji lokalne turističke agencije. Djeca mi veselo trče ususret u znak dobrodošlice. Ne govorim njihovim jezikom, pa se sporazumijevamo mimikom. Afrikanci se ne vole se fotografirati, obično sklanjaju glavu  ili traže novac kao kompenzaciju. U ovom selu situacija je drugačija. Poziraju bez pogovora, jer je agencija za nas platila „ulaz“.

Primjećujem da je u sredini sela ograđen prostor rezerviran za stoku, dok se oko njega prostiru kupolaste kolibe od blata i pruća. Životni prostor Himba prepun je rupa. Oni spavaju na prostirkama na zemljanom podu, a za krevet vjerojatno nikada nisu čuli. Nemaju ni električne energije.

U pustinji Kalahari uvjeti za razvoj poljoprivrednih dobara iznimno su skromni, pa se prehrana Himba temelji uglavnom na mesu što se priprema u nekoliko lonaca na otvorenoj vatri. Muškarci vode brigu o stoci, dok žene imaju – kao što je to slučaj u cijelome svijetu – mnogo više obaveza.

One odgajaju djecu, vode „kućanstvo“, ali i izrađuju tradicijski nakit, koji potom prodaju turistima. Ogrlica koju sam kupio 2008. još uvijek se provjetrava na balkonu. I nakon četiri godine osjeća se jak miris životinjskog loja, kojom je premazana.

Posebna mješavina žute zemlje i masti koristi se i za premazivanje stanovnika. Ona štiti njihova polugola tijela od prašine i sunca, a ima i estetsku funkciju jer koži daje prekrasan crvenkast sjaj. Moja grupa nije prva koja ih susreće, pa se ponašaju vrlo prirodno. Ipak, lokalni vodič me obavještava da to nije uvijek slučaj. Primjerice, kad žene Himbe odlaze u trgovinu, kilometrima udaljenu od sela, zamotane su u deke.

Himbe su izuzetno ljubazni i vedri.  Zapravo, još uvijek pamtim njihov osmijeh. Na svojim putovanjima otkrio sam da što je zajednica siromašnija u materijalnom smislu, to su njeni pripadnici opušteniji.

TEKST I FOTOGRAFIJE: PROF. ZORAN STIPERSKI

Facebook Like Button