Ivana Ožbolt

Kroz intervju Ivana Ožbolt otkriva kako će njezinu knjigu najbolje prihvatiti osobe koje su trenutno u životnoj krizi a spremni su na promjenu.
Dok ne „oživimo“ svoju duhovnu stranu, ni tijelu ne može dugoročno biti bolje i kad tad pojavit će se zdravstveni problemi. Da, možemo početi pozitivno misliti, ali ako smo u svojoj srži i dalje u strahu, mržnji, neopraštanju, neprihvaćanju, nevjerovanju, nezahvalnosti… i dalje ćemo biti bolesni.

Pravilna detoksikacija tijela mora biti primjetna, kao što je primjetno, kada na primjer, počistimo stan, operemo posuđe, prozore, automobil, izbacimo smeće…

Kad bi mi barem osobni trener i savjetnik bila Ivana Ožbolt – uzdahnut će mnoge čitateljice knjige „Kako koristiti tijelo“, koju je Ivana Ožbolt napisala na temelju svog 15-godišnjeg trenerskog iskustva. Željeno smanjenje težine, energiziranje i vraćanje životne vedrine postiže se slijedeći Ivanine upute vrlo brzo i jednostavno, a novi životni raspored djeluje i na raspoloženje, obiteljske odnose i produktivnost. Baveći se tjelesnom i duhovnom stranom zdravlja, u koji uključuje i detoksikaciju, jednako kao i emotivno “pospremanje” života, Ivana Ožbolt čitatelja nježno, ali odlučno potiče na željenu promjenu. U njezinom pristupu nema prisile ili bolnog odricanja, a rezultati su poticajni baš zbog toga što uz tjelesnu dimenziju treningom obuhvaća i duh, nudeći holistički pristup zdravlju, koji je posljednjih godina u stranoj literaturi sve dominantniji. No, neobično je i posebno vrijedno što do takvog pristupa, podjednako u knjizi kao i u svom trenerskom radu, Ivana nije došla imitirajući stranu literaturu, već intuitivno, usavršavajući se kao osobni trener i nastojeći svojim klijentima ponuditi cjelovit razvoj.

Ivana OžboltW: Vrlo su rijetke knjige domaćih autora koje se bave cjelovitim zdravljem, što znači i tijelom i duhom. Koje je vaše osobno iskustvo bilo presudno da napišete takvu knjigu?
Ova knjiga se razvijala, baš kao i ja. U valovima. Iako još od djetinjstva teoretski znam da smo tjelesna i duhovna bića, a sasvim je nešto drugo to spoznati i živjeti. Radeći u Hrvatskoj i SAD-u, skupljala sam znanje i iskustvo iz područja fitnessa i wellnessa te svakodnevno motivirala, trenirala, pomagala i savjetovala ljude kroz seminare, osobna savjetovanja, grupne i osobne treninge te sam osjećala da imam toliko toga za reći. Iz toga se rodila želja, ili više frustracija. da znanja, iskustva i spoznaje koje sam „sakupila“ u tih 15-tak godina rada, zapišem i polako se stvorio ovaj prvi dio knjige – o našem tjelesnom zdravlju objašnjen kroz trokut zdravlja – detoksikaciju, prehranu i vježbanje. Zatim sam stala jer je tada moj život krenuo jednim naglim tempom te ponesena uspjesima, rezultatima ali i egom nisam se obazirala na to da i moja duša ima nešto za reći. Sve drugo, osim mog predanog rada s klijentima da im pomognem poboljšati njihovo fizičko zdravlje, bilo je nevažno – moje potrebe, moja obitelj, prijatelji, okolina. A kako u razdobljima kriza imamo pravu priliku za napredak i meni je došao trenutak da mi se sve „obije o glavu“. Iscrpljena i nezadovoljna, tek tada sam bila spremna priznati da propadam kao fizičko ali još važnije i kao duhovno biće. Polako, ali s vjerom, počela sam slušati svoju dušu koja je vapila za promjenom. Nije mi se svidjelo što mi je govorila, boljelo me, posramljivalo me, ali nazad više nisam mogla niti željela. Moj duhovni razvoj, spoznaje i promjene, rezultirao je ne samo promjenom u meni, već se ta promjena „razlila“ i na moju obitelj i ljude iz moje okoline. Konačno sam postala cjelovita i taj novi osjećaj potpunog mira, sklada, ljubavi, vjere, predanja, prihvaćanja naprosto je tražio da bude napisan i dodan prvom dijelu knjige.

W: U knjizi navodite kako ste iskustvo stjecali u SAD-u, na Jamajki i na drugim egzotičnim lokacijama u svijetu. Jesu li ideje o duhovnom i tjelesnom zdravlju vani više prihvaćene? Kako se iskustva iz inozemstva mogu primijeniti kod nas?
Prije nekog vremena kaže meni moj prijatelj: “Ivana, zašto si se ti vratila u Hrvatsku? Da si ostala u Americi, s ovime što ti znaš i kako radiš s ljudima ti bi sada tamo zarađivala milijune.“ A jedan od recenzenata moje knjige navodi kako bi bilo bolje da je ova knjiga objavljena u Americi jer pretpostavlja da bi tamo bila bolje prihvaćena nego što će biti kod nas.

Ovo su samo dva primjera, ali puno ljudi smatra da su teme o tjelesnom, a pogotovo duhovnom zdravlju više prihvaćene vani. Vjerujem da je to zato jer većina literature, znanja, svjedočanstava, iskustava ljudi na te teme i dolazi izvana. Ali iskreno smatram, na temelju vlastitih iskustava u radu, da su kod nas ljudi podjednako zainteresirani, ili nezainteresirani, za ta područja, kao i drugdje u svijetu. Ovisno u kakvoj su životnoj fazi. Ono što ja vidim i osjećam je da „mi ovdje“, polako ali sigurno, a i „oni tamo vani“, puno brže, idemo prema svom „pucanju po šavovima“ što je očito po tjelesnom, a pogotovo duhovnom stanju većine ljudi. Jurnjava za nekim prividno važnim, a površnim, životnim stvarima ubija duh čovjeka i znam da sve veći broj ljudi osjeća neispunjenost ovim materijalnim svijetom i njegovim „blagom“ te se polako počinju osvješćivati, buditi, shvaćati i tražiti ne samo zdravlje tijela već i mir duše i Božju iskru u sebi.

W: Može li knjiga koja se bavi cjelovitim zdravljem učvrstiti suradnju između stručnjaka koji se bave tijelom i onih koji se bave duhom?
Vjerujem da ova knjiga može ne samo učvrstiti suradnju već može i nešto više – potaknuti stručnjake svih profila da osobno njeguju kako svoju tjelesnu tako i duhovnu stranu, da budu uravnoteženi. Jer ako želimo promjene oko sebe, prvo moramo krenuti od sebe samih. Zatim, vjerujem da ova knjiga može i ohrabriti stručnjake da u svome radu što više koriste i svoju duhovnu stranu (jer ju svi imamo, htjeli to priznati ili ne) i tako se povežu s ljudima kojima žele/trebaju pomoći. Kažem to jer sam se, nažalost, susretala sa stručnjacima koji su u privatnim razgovorima govorili o važnosti i tjelesnog ali i duhovnog zdravlja te načinima kako oni prakticiraju svoju duhovnost, ali kada su ti isti stručnjaci istupali u javnosti, pred stručnjacima svoje i drugih struka… vidjela sam zadršku. Nisu se „usuđivali“ ništa reći o duhovnom aspektu pomoći pacijentima ili klijentima u koju vjeruju. Kao da su se „bojali“ što će njihove kolege, stručna zajednica, a možda i publika, misliti o njima, da će biti izrugani ili nepodržani od svojih kolega. Imati znanje i stručno iskustvo je odlično, ali vjerujem da najbolje možemo pomoći drugima ako uspijemo dodirnuti i njihovu duhovnu stranu tj. ako uspijemo potaknuti titraje duše i tijela osoba koje dolaze s nama u kontakt i traže našu pomoć. Tako ćemo moći bolje detektirati problem osobe i usmjeriti je na pravu pomoć. A to možemo jedino ako i sami njegujemo svoju duhovnu stranu.

kako-koristiti-tijeloW: U svojoj knjizi navodite primjere iz rada s klijentima kojima ste bili osobni trener, a i primjedbe vaših prijatelja i kolega koje potvrđuju da su vaše preporuke mnogima koristile. Ipak, bilo je i primjera da su se klijenti opirali promjenama navika. Kakve reakcije na knjigu očekujete? Na koju publiku računate?
S obzirom da nikad nisam planirala napisati knjigu, sve ovo je došlo nekim drugim, „višim“ putevima, pa će se vjerujem pokazati kome će sve knjiga i njene poruke biti od koristi.

A što se reakcija tiče, očekujem iste moguće reakcije kakve primjećujem i kod klijenata – ovisno u kakvoj su životnoj fazi. Neki će negirati sve što govorim ili se čak i ljutiti jer su se prepoznali u mojim riječima, a ne žele se mijenjati jer je to previše bolno za njih ili ih je strah neuspjeha ili…ili… Neki će reći da neke stvari prihvaćaju, a neke ne, vagat će i htjeti se pravdati i prepirati. Najbolje će reagirati oni koji će se prepoznati u mojim pričama i primjerima, a polako i sami postaju svjesni i prihvaćaju što su sebi (a i drugima) učinili i to ih počinje boljeti i smetati te oni koji su sada u velikoj životnoj krizi (čitaj: PRILICI) i spremni su na životnu promjenu. Njima će ova knjiga biti motivacija, pomoć, podrška, nada, putokaz.

Ali iskreno vjerujem da moja knjiga može pomoći i onima prvima koji u ovom trenutku nisu spremni na promjenu… jer ako je prihvate kao poklon od drage osobe (sumnjam da će si je sami željeti kupiti)…. i sačuvaju, pa kroz neko vrijeme, kopkani znatiželjom, polako počnu čitati… i čitati i razmišljati… i slušati što im njihova unutrašnjost kaže… doći će i kod njih do pozitivne promjene.

W: Održavanje tjelesnog zdravlja temelji se na detoksikaciji, tjelovježbi i prehrani. Mnogo je priručnika koji se bave prehranom i tjelovježbom, ali detoksikaciju rjeđe spominjemo. Koje su dobrobiti pravilne detoksikacije?
Detoksikacija podrazumijeva čišćenje otrova iz tijela. Otrovi ulaze preko kože, kroz nos, hranom, pićem, lijekovima, elektromagnetnim zračenjima… ali otrove stvara i naše tijelo, a i naše misli. Kada sam prije 15-tak godina klijentima počela govoriti o važnosti detoksikacije samo su me „blijedo“ gledali i objašnjavali mi da oni nisu alkoholičari ili narkomani te da ne razumiju zašto njima govorim o potrebi detoksikacije. Danas je stvar malo drugačija. Danas je većina svjesna da smo okruženi otrovima svih vrsta koji svakodnevno zagađuju naš organizam. Već samim osvješćivanjem što i koliko jedemo i pijemo, što nanosimo na kožu, što udišemo, ali i što mislimo i kako se ponašamo prema sebi i drugima te malim promjenama u životnim navikama možemo osjetno smanjiti učestalost glavobolja, upala, viroza, bolova u zglobovima, osjećat ćemo manje stresa, straha, nervoze, povećat ćemo radnu produktivnost, imat ćemo više energije, bolju koncentraciju, jači imunitet, koža će postati ljepša i glađa, nokti i kosa čvršći, smanjit ćemo potkožno masno tkivo i tjelesnu težinu, poboljšat ćemo cirkulaciju, probavu (a time i upijanje hranjivih tvari u organizam)… Jednom riječju, pravilna detoksikacija mora biti primjetna, kao što je primjetno, kada na primjer, počistimo stan, operemo posuđe, prozore, automobil, izbacimo smeće…

W: Možete li ukratko opisati jedan dnevni raspored koji bi nam omogućio optimalno održavanje tjelesnog zdravlja? Kad i koliko jedemo, kad vježbamo i kako provodimo detoksikaciju?
Ono što je najvažnije je prvo odlučiti da ŽELIMO poboljšati/održavati svoje tjelesno zdravlje. A onda se dnevni raspored nameće sam jer nam tada hranjenje, pijenje vode, čišćenje tijela, pa i vježbanje nisu samo usputne ili „ah, to moram“ radnje već ih svjesno prve postavljamo u svoj raspored dana kao svoj prioritet. A ako nam zdravlje postaje prioritet, onda naš dan može izgledati nekako ovako (generalno gledajući) – ujutro ćemo popiti vodu sa limunom, nastaviti s nekim detox čajem ili shakeom, ustat ćemo dovoljno rano da možemo odvojiti vrijeme za jutarnje vježbanje (podsjećam, stvaramo nove prioritete a ne „ako nam ostane vremena ili energije na kraju dana“), pripremit ćemo i u miru pojesti uravnotežen obrok bogat vlaknima, vitaminima i mineralima, a ako je potrebno pripremiti i ponijeti sa sobom uravnotežene međuobroke i ručak/večeru ako znamo da nećemo biti kod kuće za njihovu pripremu. Tijekom dana pit ćemo dovoljno vode, redovito odlaziti obaviti veliku i malu nuždu, znam da nekima to sad zvuči nemoguće, ali moguće je ako to želimo. Večerat ćemo umjereno najkasnije do 20 h, s obzirom na današnji režim rada i života, i, recimo, očetkati tijelo prije tuširanja kao dio detox programa, popiti čašu vode prije spavanja, sagledati svoje dnevne postupke i odlučiti biti još malo bolji i potruditi se još malo više sutra.

W: U svojim preporukama za duhovno zdravlje naglašavate važnost opraštanja, zahvale, vjerovanja i ljubavi. Zašto zdravstvenim priručnikom treba podsjetiti na duhovne vrijednosti? Zašto su one važne za zdravlje? Po čemu se primjećuje da ih zanemarujemo?
Na savjetovanje mi je došla gospođa s velikim problemom prekomjerne težine. Bilo je očito da moramo promijeniti njene prehrambene i životne navike. Ali kroz razgovor sam saznala da je njeno prejedanje povezano sa nemogućnošću da oprosti jednoj bliskoj osobi koja ju je povrijedila. Nisam mogla u tom trenutku ulaziti u problem, ali meni je bilo jasno da će je ta duboka bol povrede tj. nemogućnost da oprosti i dalje sprječavati da poboljša svoje tjelesno zdravlje. Isto nam govori primjer gospodina koji je duboko nezadovoljan svojim životom, ali misli da će vježbanjem riješiti svoje probleme. Zbog pomanjkanja vjere živi i sve radi u grču i strahu, pa njegovo nezadovoljstvo, frustracije, ljutnja, depresija utječu ne samo na njegovo već i na zdravlje njegove obitelji. Da, nažalost, zanemarujemo svoju duhovnu stranu, vezu sa Bogom. Okrenimo se oko sebe. Čime smo okruženi? Arogancija, divljanje ega, nestrpljivost, nepodnošljivost, strah, panika, frustracija, nepovjerenje, laž, razvratnost, gramzljivost, želja za moći, vladanjem, novcem, pohlepa, egocentričnost, agresija, besciljnost, pomanjkanje nade i vjere, lijenost… Našim tijelom kolaju svakakve emocije, misli te posljedice naših ili tuđih djelovanja, misli ili riječi. Iako većina možda ne razmišlja o tome, sve to utječe i na naše fizičko zdravlje. Rane na srcu, duši, bol, patnju, krivnju, strah, …. neki pokušavaju „zacijeliti“ ili sakriti hranom, neki alkoholom, lijekovima, kontrolom, posesivnošću, napornim postizanjem uspjeha, dokazivanjem, popularnošću, „kupovanjem“ ljubavi, pažnje… ali dok ne „oživimo“ svoju duhovnu stranu ni tijelu ne može dugoročno biti bolje i kad tad pojavit će se zdravstveni problemi. Hm, koliko je srčanih bolesnika? Koliko od njih nosi „na srcu“ neku tešku bol, ranu s kojom se ne mogu nositi, prihvatiti je, oprostiti…? Da, možemo npr. početi pozitivno misliti, ali ako smo u svojoj srži i dalje u strahu, mržnji, neopraštanju, neprihvaćanju, nevjerovanju, nezahvalnosti… i dalje ćemo biti bolesni. Ili na primjer, lijekovi. Mogu pomoći fizičkom ili psihičkom dijelu problema, ali duhovnu stranu problema treba „liječiti“ i hraniti duhovnom hranom.

Čovjek je sposoban za ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost, strpljivost.

Pitanje je želi li čovjek njegovati svoju duhovnu stranu, želi li svijet učiniti ljepšim mjestom za život i sebi i drugima? Odgovor, ali i odgovornost je u svakome od nas.

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Facebook Like Button