Ja sam otac, ja smijem sve…

Suvremeni nizozemski književnik Herman Koch (1953.) postigao je međunarodni uspjeh svojim romanom „Večera“, koji je imala priliku čitati i hrvatska publika. Strukturiran poput menija za svečanu večeru, roman počinje naoko bezazleno obiteljskom večerom na kojoj sudjeluju dvojica braće različitih ekonomskih i socijalnih postignuća.

ljetnikovac-1Međutim, poticaj njihova susreta je okrutan događaj u kojem su sudjelovali njihovi sinovi. Kako večera odmiče, tako se prepoznaje sve dublji jaz među braćom. Upravo taj zaokret u relativno ravnomjernom zbivanju odlikuje i drugi Kochov roman prevedena na hrvatski jezik. Roman „Ljetnikovac“ (odnosno „Ljetnikovac s bazenom“ kako bi glasio doslovno preveden naslov) preveo je (kao i „Večeru“) s engleskog jezika Mate Maras, a objavila nakladnička kuća „Znanje“ (Zagreb, 2016.). Roman je pisan kratkim rečenicama u prvom licu jednine , kroz usta privatnog liječnika opće prakse dr Marca Schlossera, koji ne prima puno pacijenata, kako bi svakom od njih mogao posvetiti dvadeset minuta : “Pacijenti ne mogu vidjeti razliku između vremena i pozornosti. Oni misle da im pružam više pozornosti nego drugi liječnici. Ali ja im pružam samo više vremena.“ Njemu je prvenstveno važan ekonomski i društveni uspjeh, smatrajući da će bolest, odnosno zdravlje ionako poći svoji putem. On je ujedno otac dviju kćeri, od kojih je starija, Julija na pragu puberteta što ga pomalo uznemiruje. Naime, prisjeća se predavanja svojeg profesora Aarona Herzla o razlici bioloških satova kod muškaraca i žena i ljudskoj usmjerenosti prema produžetku vrste: time profesor tumači neobične veze između spolova naglašeno različite životne dobi. Dakle, liječnikova četveročlana obitelj kreće na ljetovanje i nakon što zaključe da im se kampiranje ne sviđa previše, prihvaćaju poziv svojeg znanca Ralph Meiera da se pridruže njegovoj obitelji u ljetnikovcu s bazenom. Meier ima vrlo nasilan i seksistički odnos prema ženama, posebice kada popije, pa se Marc i njegova lijepa supruga počinju osjećati vrlo nelagodno. Ipak, ljetnikovac je primamljiv, njihova djeca se dobro slažu i jednostavnije je ostaviti sve kako je. Sve dok jedne večeri….Koch poput pravog majstora preokreta uvodi u normalni tijek ljetovanja nenadano nasilje . Kao sveznajući pripovjedač Marc ništa ne preskače niti prešućuje – nama preostaje da se čudimo, zgražamo ili – razumijemo.

Poput romana „Večera“ i roman „Ljetnikovac“ prati međuljudske odnose koji su obični tako dugo dok ne izbije neki prekriveni dio nečijeg karaktera, kojeg čak niti sama osoba nije svjesna. Opisivanjem svakodnevnih sitnica Koch odgađa erupciju, pa čak i kada je naslućujemo, ipak nas malo zatekne. Mada je „Večera“ čvršće strukturiran i homogeniji roman, „Ljetnikovac“ pokazuje da je Koch izvrstan stilist i pripovjedač, pa je zapravo šteta što nemamo izravni prijevod s nizozemskog jezika.

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti