Jedna od zanimljivih priča dolazi nam sa područja karlovačke županije, a njezina glavna glumica je prekrasna Jadranka Bjeloš.
Ova 32-godišnja Karlovčanka istinska je ljubiteljica konja čija je ljubav prema ovim prekrasnim životinjama započela još u najranijem djetinjstvu. Koliko je njezina ljubav velika dokazuje činjenica da nakon odrađenog redovnog posla odlazi u štalu svojoj malenoj družini od sedamnaest konja. Također tu je i vesela ekipa koja se dobrovoljno bavi konjima tako da je cjelokupna atmosfera još veća i pozitivnija. Zadnjih nekoliko godina maksimalno se posvećuje brizi o konjima, a njezina ljubav svakim danom raste sve više. U intervjuu donosimo priču o tome kako izgleda jedan dan u Jadrankinom životu, pozitivnim i negativnim stranama jahanja te savjetima za buduće mlađe jahače.
W: Možeš li nam reći nešto o klubu u kojem djeluješ i koja je točno tvoja uloga tamo?
Klub u kojem djelujem zove se Konjički klub „Četiri Rijeke“, a nalazi se desetak minuta od centra Karlovca. U Hrvatskom konjičkom savezu registrirani smo kao klub od 2013.godine, a sam put od nastanka i registracije kluba trajao je nekoliko godina. Nas nekoliko zaljubljenika u konje i konjski sport započeli smo se okupljati na imanju OPG Vrga iz hobija da bi kasnije nastala škola jahanja kao i želja za sudjelovanjem na raznim natjecanjima. Početna brojka od petero ljudi naglo je porasla na nas dvadesetak aktivnih članova. Velikodušni vlasnici konja gospodin Vrga i gospodin Lukešić, ustupili su nam konje za klub jer bez njihove pomoći ništa ne bi bilo ostvarivo tako da im se od srca zahvaljujemo. Mi smo kao jedna malena obitelj budući da svi međusobno sve radimo, pomažemo si i uvijek za sve ima posla.
W: S koliko godina si krenula jahati te da li je od djetinjstva postojala ljubav prema tome?
U mojoj obitelji nitko se nije bavio s konjima, no voljela bih naglasiti kako od malena obožavam konje kada su započela i moja prva rekreativna jahanja. Šetnja s konjima opušta dušu i tijelo, a ja sam se u tome pronašla.
W: Koliko vremena dnevno posvećuješ brizi, njezi i druženju s konjima?
Pokušavam provoditi vrijeme s konjima što je više moguće. Kada se bavite s konjima morate ih doživjeti kao i djecu jer i oni zahtijevaju svakodnevnu njegu i brigu. Vrlo je važan odnos između čovjeka i konja jer konj sve osjeća pa tako i naše raspoloženje. Mogla bih reći da kada padne mrak, tada i ja krećem kući.
W: Pozitivne i negative strane jahanja?
Jedna od najvećih pozitivnih strana jahanja je da dobivate predivnog prijatelja. Održavate zdravlje svog tijela i duše, a i upoznajete predivne ljude koji dijele istu strast kao i vi. Neopisivo je lijep osjećaj postignuća dobrog mjesta na natjecanjima, a na kraju svega iznimno je zdravo. Negative strane su da je to jedan vrlo skup sport, počevši od same opreme pa do održavanja konja. Također, budući da je riječ o životinjama uvijek su mogući neki negativni ishodi poput pada sa konja i slično. Zato je važno naglasiti da je potrebno biti pažljiv, potrebno je upoznati životinju i dobiti njezino povjerenje.
W: Što bi savjetovali nekom mladom i budućem jahaču?
Bez dobrog i kvalitetnog trenera ne možete napraviti ništa. Upornost se isplati, a vas neka vodi ljubav i želja za jahanjem. Nemojte se obazirati na druge i gledajte na sve samo hrabro i pozitivno.
W: Je li jahanje skup i zahtjevan sport?
Naravno da je jahanje zahtjevan sport no većina jahača zbog ljubavi prema sportu i konjima će vam reći da nije. Morate odvojiti puno vlastitog vremena ako mislite išta postići u ovom sportu. Važno je naglasiti da to nije jednostavan trening u dvorani koji odradite u sat vremena već da se bavite živim stvorenjem od 500kg mišića. Također tu je i odgovarajuća oprema koja je dosta skupa, prijevozna sredstva, ali i natjecanja koja netko treba financirati. Znači mogu reći da je ovo skup i vrlo zahtjevan sport.
W: Koliko jedan konj zahtjeva brige?
Briga o konjima je velika i na svakodnevnoj bazi. Morate uvijek unaprijed planirati tjedne treninge i prehranu. Sat vremena treninga, timarenje prije i poslije treninga, a i čišćenje svega. Istezanje i opuštanje mišića šetnjom i vježbama, vođenje konja van te ostali dodatni tretmani koje jedan sportski konj zahtjeva.
W: Jeste li ikada imali koje neugodno iskustvo?
Ne mogu opisati bol kada vam 500kg mišića stane na nogu.
W: Kakav je osjećaj jahati konja. S čime bi to mogli usporediti?
Nekima je san voziti formulu 1, drugima upoznati javnu ličnost, a meni je bio san jahati frizijskog konja. Sada živim svoj san svaki dan budući da mi se želja ostvarila. Kada vas to živo biće nosi u galopu imate osjećaj da letite, adrenalin poraste i ne čujete ništa više. Čujete samo svoje otkucaje srca, topot kopita i vjetar. Osjećate se slobodno.
W: Koji su Vam planovi za budućnost vezano za jahanje?
Plan nam je krenuti na natjecanja u što većem broju, usavršavati se još bolje i naravno svake godine biti još napredniji.
W: Koja su iskustva sa natjecanje te imate li tremu?
Trema je uvijek prisutna jer ipak nije riječ o sportu gdje je pogreška zanemariva. U dresuri svaka radnja mora biti točna, konj mora biti u ravnoteži i čekati vaše signale da biste vi bili točni. Konkurencija je velika te morate biti fizički i psihički pripremljeni.
W: Koji se značajni rezultati vašeg kluba ističu ove godine?
Moja kobila se zove Eef i frizijske je pasmine. Voljela bih naglasiti da se u Hrvatskoj natječu samo dva konja iz navedene pasmine. Cilj nam je obučiti kobilu, usavršiti moje znanje te ju priviknuti na novu okolinu, zvukove i događaje. Moja trenerica Mija ostvarila je značajne rezultate ove godine s našom kobilom Eefi, a više informacija možete pogledati na službenim stranicama kluba.
Galerija slika
Više informacija o konjičkom sportu možete saznati na sljedećem linku:
www.kk-cetiririjeke.hr
www.cavalier-noir.org
https://m.facebook.com/KKCetiriRijeke
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Jadranka Bjeloš
