Jagor Čakmak, u najnovijem intervju za Wish.hr, otrkiva male tajne sportskog penjanja.
Jagor Čakmak, 27-godišnji inženjer Fakulteta elektrotehnike i računalstva, posebno za Wish portal govori o svojoj drugoj ljubavi, a to je sportsko penjanje. Na početku je to bio prvenstveno samo hobby dok danas svoje slobodno vrijeme provodi uživajući u sportskom penjanju i ljepoti prirode. Njegova ljubav prema ovom sportu započela je u srednjoškolskim danima i traje već zadnjih desetak godina. Spoj prirode, sporta i vlastitog zadovoljstva čine njegove trenutke ispunjenima.
W: Kako to da ste se odlučili baviti ovakvom vrstom sporta?
„Uvijek sam volio boraviti u planinama i prirodi. Na početku kao i svaki početnik išao sam pješke i s biciklom, da bi krajnji logičan slijed događaja bio upravo sportsko penjanje.
W: Da li je sportsko penjanje za Vas aktivni hobby ili rekreacija?
„Za mene je ovo definitivno aktivan hobby iz razloga jer zahtjeva dosta truda i utječe na sam stil života. Definira te kao osobu i kroz ljubav prema ovom sportu shvatiš da postane dio tebe. Pojedinim ljudima ovo je rekreacija, no većina koja se odluči baviti ovom vrsta sporta, shvati to dosta ozbiljnije od same rekreacije.“
W: Koja je oprema potrebna za jednog početnika kako bi se krenuo baviti ovim sportom? Koliko je vrhunska oprema bitna?
„Kako bi se prvi puta krenulo penjati dovoljno je obući staru trenirku i tenisice te se javiti u dvoranu s umjetnom stijenom kako bi uopće ustanovili da li vam se ovakva vrsta sporta sviđa ili ne. Ukoliko se početniku sviđa viđeno i misli nastaviti, bilo bi potrebno nabaviti posebnu obuću za penjanje, koju ovdje u Zagrebu kolokvijalno zovemo penjačice. U toj specijaliziranoj obući znatno je lakše stajati na oprimcima na stijeni pa se je i samim time moguće penjati puno bolje i lakše nego u tenisicama. Ostala oprema dolazi s vremenom poput magnezija za sušenje ruku, penjačkog pojasa, užeta, karabinera i dr. Sva oprema koja ima propisane certifikate o kvaliteti je dovoljno dobra, a vrhunska oprema, kao i svugdje je potrebna za vrhunske sportaše. Početno ulaganje u opremu koja je dovoljna da bi par ljudi samostalno otišao penjati na stijenu je relativno veliko, ali manje nego recimo jedan solidan bicikl. Svakako želim napomenuti da je profesionalna oprema prvenstveno važna zbog vlastite sigurnosti kako bi se spriječile moguće nezgode i nesreće.“
W: Što bi Vi preporučili budućim ljubiteljima ove vrste sporta. Na što bi trebali pripaziti i voditi računa?
„Moja preporuka je da prvo dođu turistički u dvoranu za penjanje isprobati kako bi uopće vidjeli da li im se ovakva vrsta sporta uopće sviđa. Ukoliko vidite da to nije za vas, odustanete jer nema smisla ulagati u vrhunsku opremu ako vidite da vas ne zanima. Koristit ćete mišiće koji nikada do sada niste koristili, a vrlo brzo osjetit ćete napredak ukoliko ste uporni tih prvih nekoliko tjedana. U prvom trenutku možda izgleda zastrašujuće, ali što se tiče fizičkih predispozicija usporedio bih to s trčanjem. Svatko može potrčati, a za trčanje maratona treba dugi niz godina upornog treninga. Slično je i s penjanjem jer svatko se može penjati na lagane destinacije, a za biti uspješan penjač potrebne su godine predanog treninga, baš kao i u svakom drugom sportu.“
W: Negativne i pozitivne strane bavljenja ovim sportom?
„Penjanje je odlično za sve dobne skupine. Djeca mogu početi penjati i prije nego što idu u školu, a sa druge strane dolazili su ljudi od pedeset i više godina probati po prvi put. Dobra strana sporta je što radi cijelo tijelo i kao takvo je izvrsno u vidu opće fizičke spreme. Ozljeda ima puno manje nego što bi neupućeni očekivali, vjerojatno manje nego u amaterskom nogometu. Najčešće ozljede su na tetivama u prstima ruke, no uz pametne i pažljive treninge i to se može minimalizirati.“
W: Zašto ovakva vrsta sporta nije više zastupljena u Hrvatskoj?
„Općenito kod nas teško uspijevaju, uvjetno rečeno manji sportovi, pa tako i penjanje. Volio bih napomenuti da se populacija ljudi koji se bave penjanjem jako povećala zadnjih nekoliko godina. Prvenstveno zbog pojave vrlo kvalitetnih dvorana za trening u svim većim hrvatskim gradovima. Zagreb ima dvije odlične dvorane koje se mogu mjeriti sa bilo kojima u svijetu, ali Rijeka i Split također imaju nekoliko dvorana. Dvorane za treniranje postoje i u Varaždinu, Puli, Pazinu, Zadru, Karlovcu i dr. Potrebno je izdvojiti malo vremena kako bi se na internetu pronašle informacije koje vas zanimaju.“
W: Kako se hranite i gdje spavate kada putujete na nekoliko dana? Da li ste ikada imali kakve negativne situacije?
„Prehrana je bitna kao i kod svakog sporta, iako osobno nemam neki razvijeni koncept prehrane. Za vrijeme penjanja mi odgovara hrana koja daje brzo energiju poput banana, čokolada, grožđica i sličnih namirnica. Naravno, poslije aktivnosti potrebno je obnoviti zalihe nečime što nije orijentirano na energiju tog trenutka. Spavanje na putovanjima bude svugdje, od kampova, planinarskih domova, pa do klasičnih unajmljenih apartmana ili soba, ovisno na koje lokacije se ide penjati. Nekih posebno negativnih situacija tokom ovih deset godina bavljenja time stvarno nije bilo, iako čovjek ako se odluči baviti ovakvom vrstom sporta mora računati da neće uvijek spavati u hotelima i apartmanima, već će na neki način biti više dio prirode.“
Autor: Marina Jakšić
Fotografje: privatni album Jagora Čakmaka
Galerija slika
