Nezaobilazni simbol japanske kulture i tradicije su profesionalne japanske plesačice poznate i pod nazivom gejše.
Sastavni su dio dugačke japanske kulture, a na neki način gejše su upisane i u japansku tradicionalnu povijest.
Kada netko pomisli na Japan, jedna od prvih stvari koja ga asocira na ovu zemlju su upravo gejše.
O gejšama su snimljeni mnogobrojni filmovi i dokumentarci kako bi se na što slikovitiji način prikazalo njegovanje japanske i kulture i japanska umjetnost.
Gejše – profesionalne japanske zabavljačice?
Prema službenim definicijama gejše su žene koje cijeli svoj život posvećuju na proučavanje drevne japanske umjetnosti.
U Japanu ih vole nazivati „umjetničke osobe“, a izraz predstavlja naziv za profesionalne japanske zabavljačice čiji je život sveden i posvećen upravo življenju kulture Japana.
Pod pojmom kulture podrazumijeva se poznavanje tradicionalne japanske glazbe, plesa, književnosti, slikarstva i povijesti, a gejše su vrhunske majstorice upravo u tome. Sam naziv pojma gejše nastao je kao kombinacija riječi „gej“ i „ša“ što bi u japanskom jeziku bilo prevedeno kao „umjetnost“ i „osoba“, a naziv je nastao na području Tokija.
Kako odrasta jedna gejša
U Japanu mnoge djevojčice prilikom odrastanja sanjaju da će postati gejše. Naravno, trebamo napomenuti da je ovaj običaj više bio izraženiji u prošlosti nego danas, te da se danas stil života gejši više njeguje zbog održavanja japanske kulture.
U raznim zemljama naziv gejša preuzet je i odlično prihvaćen tako da u bilo kojem dijelu svijeta možete imati doticaj s japanskom kulturom, a da opet ne morate otići u Japan.
U pojedinim japanskim obiteljima u kojima se njeguje pojam tradicije, djevojčice su odmalena odgajane i obučavane od strane starijih žena kako bi jednog dana upravo one postale gejše.
Njihova obuka za gejšu započinje u šestoj godini života, a po novim uvjetima školovanje danas može započeti i u 16-oj godini života.
Žena koja postane gejša mora zadovoljiti stroge uvjete i standarde
Nije dovoljno biti samo lijep ili voljeti umjetnost i povijest. Osim što treba biti vrsni poznavatelj umjetnosti, ona mora biti obrazovana, estetski privlačna, duhovno obogaćena, šarmantna, graciozna i uvijek nasmijana.
Mnoge gejše su odlične pjevačice i vrhunske plesne majstorice, a ceremonija pripreme čaja im je svakodnevni ritual.
One poznaju književnost i upoznate su s aktualnim događanjima u zemlji kako bi u svakodnevnim razgovorima mogle ostaviti dojam jedne obrazovane i kulturne žene. Većina njih se nikada ne udaje, a one koje se odluče za udaju biraju muškarce koji su slobodnijeg načina razmišljanja.
Agencija za gejše
U moderniziranom svijetu postoje i posebne agencije u kojima su učlanjenje gejše. Nakon odrađene obuke koja traje punih pet godina, gejše odlaze u agencije koje ih angažiraju za raznovrsne proslave, rođendane i domjenke.
Na takvim mjestima okuplja se krema japanskog društva te je iz tog razloga poslodavcima bitno da su gejše obrazovane i kulturne dame s kojom gost može popričati o bilo čemu.
Za mnoge žene gejše su predstavljale pojma „finih prostitutki“ jer su bile u društvu mnogih poznatih muškaraca koji su utjehu pronalazili u razgovorima s gejšama.
Međutim, treba napomenuti da nije jednostavan put postizanja određenog nivoa u kulturi gejša. Nemaju sve gejše priliku biti u idealnim uvjetima, a mnoge od njih završe u lokalnim siromašnim gostionama.
Samo određen postotak gejši završi na ekskluzivnim i elitnim mjestima.
O gejšama je snimljeno mnogo filmova, a jedan od najznačajnijih je drama od Arthura Goldena pod nazivom „Sjećanje jedne gejše“.
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Shutterstock/Foter
Galerija slika
