KatWalking u Malagi

Malaga je šesti najveći grad u Španjolskoj, nalazi se u pokrajini Andaluziji, u južnoj Španjolskoj.

Uzela sam dva slobodna dana za posjet Malagi, gdje je moj dečko igrao završnicu Kupa kralja – Copa del Ray. Boravak, od petka do nedjelje, mi je dao malo vremena za istraživanje Malage. Prvi dan je bio jako topao i sunčan, a kako se moj hotel nalazio u neposrednoj blizi plaže, prošetala sam da se upoznam s gradom. Taj dio grada je stvarno prelijep. Duge šetnice uz plažu, uz koje možete naći turbine na vjetar, sprave za vježbanje, par dječjih igrališta na i pored same plaže, stanice za iznajmljivanje bicikala sve ukrašeno cvjetnim aranžmanima, kipovima morske tematike te ekološkim porukama. Pomislila sam kako je ovo predivno mjesto za mlade obitelji.

To je grad s ugodnom mediteranskom klimom te je jedan od najtoplijih europskih gradova po zimi, s prosječnom temperaturom od 17°C. Malaga je poznata kao rodno mjesto slavnog slikara i kipara Pabla Picassa te glumca Antonia Banderasa.

Drugi i treći dan (subota i nedjelja) u meni se probudila radoholičarska krivnja jer nisam ništa radila (inače radim i vikendima) pa sam pokušala upisati par novih članaka na blog i pripremiti slike za objavu. Međutim taj pokušaj je neslavno propao jer je pristup internetu u hotelu bio prespor.

U subotu sam prošetala po prekrasnom parku u kojem su smješteni pomorski kipovi ali i prekrasne patke te bijeli i crni labudovi, koje sam uhvatila tijekom njihova odmora, dok su spavali ili se čistili.

Malo niže, niz plažu se nalazio štand na kojem su pripremali ribu pa sam odvojila malo vremena za brzi ručak.

Pošto sam svake večeri išla gledati utakmice svog dečka, prirodno, trebala sam se malo dotjerati. Obukla sam svoje obožavane čizmice s leopardovim uzorkom da bih nakon toga na recepciji saznala da sve gradske taxi tvrtke štrajkaju do ponedjeljka. Jedini oblik prijevoza je bio autobusom, nitko nije dobro govorio engleski i morala sam pronaći put (i to u petama) do autobusne stanice a zatim do dvorane. Kao šlag na tortu, počela je padati kiša.

U nedjelju, mog zadnjeg dana u Malagi, vrijeme je bilo tmurno i kišovito, ali još uvijek dovoljno toplo. Do sada sam se dobro upoznala s autobusnim linijama te sam odlučila otići u centar grada da potražim slatke cipele bez pete, pošto sam znala da ću u večernjim satima opet morati pješačiti do autobusa (sjajan izgovor za kupnju novih cipela ).

Zbog svečanosti, centar grada je bio prekrasno ukrašen, otišla sam na kavu sa španjolskim uštipcima (churros) a kasnije sam pojela i hladni jogurt (ukusan), planiram posjetu Picassovom muzeju.

Prvi dućan, drugi dućan, uuooo Kiko! Jao… vrijeme je za povratak u hotel i priprema za utakmicu. Što sam sve planirala obići? Vratila sam se u hotel, tuširanje, oblačenje, feniranje kose – vrijeme za finale.

Završna utakmica se igrala između Barcelone, kluba mog dečka, i Real Madrida. Utakmica je bila uzbudljiva, moj dečko je fantastično igrao i onda … šok … izgubili su samo za jedan bod. Uh …

Odmah po završetku utakmice otrčala sam na aerodrom, da se ukrcam u avion za Barcelonu, pošto sam sljedeći dan trebala biti na poslu u 9:00. Uzbudljivo putovanje? Samo tren, još uvijek nije gotovo.

Sat i pol kasnije, oko 23:00 sata sam stigla u Barcelonu i shvatila da moj jedini kovčeg nedostaje (prvi put u životu sam uspjela spakirati dva dana odjeće u samo jednu putnu torbu). Moj kovčeg mi je dostavljen sljedeće jutro, već sam bila na poslu. Tada sam shvatila da su sve stvari koje sam kupila u Kikou ukradene zajedno s mojom skupocjenom Clinique kozmetikom. Nazvala sam Vueling i doznala ako želite povrat vrijednosti ukradenih stvari morate svu vrijednost svih stvari u kovčegu prijaviti prije putovanja. Pouka: ne letite s Vuelingom, ondje kradu.

Živim u nadi da će slijedeći vikend biti bolji!

Katarina Štimac, fashion blog – LaKatwalk