Kad sam zakoračila u Peking, raskošno lijep grad prepun znamenitosti, prvo pitanje na pameti mi je bilo “Gdje su biciklisti?”
U Pekingu sam drugi put u životu
Primjećujem da je desetak godina ranije bilo je znatno manje automobila na pekinškim ulicama. Pitam se kakav je to udar na svjetske izvore nafte i sirovina kada milijuni Kineza napuste bicikle. Svijet se treba pripremiti. Kineski smog i sparina udar su na moja pluća. Dišem „na škrge“, a samo me adrenalin tjera naprijed.
Na svakom koraku osjeća se golemi gospodarski zamah i rast moći. Ipak, Kina je društvo golemih imovinskih razlika. Najbolji primjer za to beskućnici su što spavaju blizu luksuznoga trgovačkog centra gdje se na parkiralištu mogu vidjeti samo skupocjeni automobili. Suprotnosti su goleme unutar jednog grada, a kakve su tek unutar čitave države. To mi nije poznato, ali zamišljam.
Istražujem najpopularniju turističku odrednicu Pekinga – Zabranjeni grad
Naziv je to za nekadašnju carsku palaču kineskih dinastija Ming (1368.-1644.) i Qing (1644.-1911.), koja je pet desetljeća bila zatvorena za javnost. U nekadašnjem političkom centru Kine nalazi se muzej s 800 zgrada i 9.999 prostorija. Grad je izgrađen simetrično u stilu drevne kineske arhitekture i pravo je remek-djelo.
Nisam čest gost kineskih restorana u Zagrebu, pa ne vidim velike razlike u ponudi i pripremi jela. Osobno sam veliki ljubitelj pekinške patke, a oduševljen sam i raznovrsnošću gastronomske ponude u ovome gradu.
Šećem i Trgom nebeskog mira – najvećim na svijetu
Izgrađen je po uzoru na moskovski Crveni trg. Potonji mi je ljepši i upečatljiviji. Ne znam je li se razlog za to krije u masovnom pokolju koji se ovdje zbio 1989. godine, kada je kineska vojske presudila brojnim studentima željnima slobode i demokracije?
Turističke atrakcije
Ne mogu odoljeti niti Velikom kineskom zidu – najvećoj utvrđenoj građevini na svijetu. Riječ je o skupini obrambenih zidova s tornjevima u sjevernoj Kini, koje Kinezi još zovu „Naš veliki zmaj“. Dugačak je 8 852 kilometara, ali ja istražujem tek djeličak oko Pekinga. To je zapravo noviji dio zida, uz koji se nalaze trgovine i ugostiteljski objekti namijenjeni turistima.
Među glavnim turističkim atrakcijama najmnogoljudnije zemlje svijeta jest i ljetna palača kineskih careva
Za UNESCO ona je „remek-djelo kineskog dizajna krajolika gdje se prirodni krajolik brda i otvorenih voda kombinira s umjetnim tvorevinama poput paviljona, dvorana, palača, hramova i mostova, pri čemu je nastao skladan sklop izvanredne estetske vrijednosti“. Za mene jedna od najdražih uspomena iz Kine.
Fascinira me i priča o terakota vojnicima, koji su otkriveni sasvim slučajno 1974. od strane jednog kineskog seljaka. Siroti muškarac nije niti sumnjao da rupa na polju krije tisuće terakota vojnika cara Qina iz 3. st. pr. Kr. Do tada je bio običaj da se po smrti cara s njim pokopa i njegova zaštita.
Car Qin je odlučio da ga u grobu čuvaju glinena straža. Njegovi vojnici imali su neviđenu sreću. Brojnost, detaljnost izgleda, raznovrsnost i sama ideja pokapanja terakota vojnika uz cara ostavlja me bez daha.
Vjerske razlike
Oduševljava me i mala pagoda u Xi’anu. U Indiji pagode zovu stupama, a u Mianmaru (Burmi) dagaba. Po nastanku budizma kao organizirane religije u indijskom Sarnathu ostaci Budinog tijela smještani su u stupe, oble, zdepastei prilično visoke tornjeve bez katova i krovova. U Kini, Japanu i Koreji izvorna stupa prerasta u pagodu, visoki toranj s neparnim brojem katova koji znaju imati izbočene krovove. Mala pagoda u Xi’anu izgrađena je u 7. i. 8. st.
Xi’an je bio i ishodište Puta svile – trgovačke rute koja je povezivala Kinu i Europu
Prvi poticatelji globalizacije, odnosno trgovine između raznih dijelova svijeta bili su muslimanski trgovci koji su razvili ovu djelatnost po Euroaziji i Africi.
S velikim geografskim otkrićima u 15. stoljeću, drastično se smanjuje važnost muslimanskih trgovaca u euroazijskom području. Xi’an je kao prva ishodišna točka Puta svile, imao snažnu islamsku zajednicu, no Velika džamija ovdje više sliči kineskom budističkom hramu. Arapski nazivi bolje ukazuju gdje se zapravo nalazim.
U Pekingu pak želim posjetiti glavni taoistički centar – Nebeski hram
Riječ je o skupu građevina kojeg su izgradili podanici kineskih dinastija Ming i Qing, a koji je stoljećima bio mjesto ceremonijalne molitve za dobar urod. Cijeli kompleks Nebeskog hrama je zamišljen kao spona neba i zemlje. Mjesto je ugodno i mirno. Jučer je bila oluja i padala je snažna kiša. Napokon mogu vidjeti plavetnilo, ni manje ni više nego nad Nebeskim hramom.
TEKST I FOTOGRAFIJE: PROF. ZORAN STIPERSKI
