Kozji sir prepoznatljive je izrazito bijele boje, nema koricu, pomalo oštrog okusa, krhke kremaste teksture i blago slankast. Porijeklom je iz čuvene francuske “kozarske” pokrajine Poitou-Charentes.
Sirevi od kozjeg mlijeka na prostoru Mediterana proizvode se više od 12000 godina, odnosno od kada su ljudi počeli pripitomljavati koze.
Način pripreme kozjeg sira u Europi su donijeli Saraceni kad su s Pirinejskog poluotoka prodrli prema sjeveru, dok ih u 8. stoljeću vojska Karla Martela nije zaustavila u slavnoj bitci kod grada Poitiersa.
Od tada je dolina Loire tradicionalno najvažnije područje za proizvodnju sireva od kozjeg mlijeka, i to zbog osobitosti tla i klime koji pogoduju uzgoju koza.
Od srednjeg vijeka naovamo koze su bile važan čimbenik seoskoga gospodarstva jer su omogućivale preživljavanje u vremenima kriza i nestašica. Od tada se sačuvao i običaj darivanja kozjeg mlijeka hodočasnicima na putu u svetište Saint Jacques-de-Compostele.
Svježi kozji sir spominje se još u Homerovoj Odiseji, gdje je kiklop Polifem pripremao kalupe za sireve, a Odisej i njegovi junaci nosili kozji sir na svoja putovanja.
Lako probavljivo kozje mlijeko izvor je bjelančevina, kalcija, fosfora i vitamina, a visoke je prehrambene i zdravstvene vrijednosti.
Osim toga, istraživanja pokazuju kako kozje mlijeko pomaže kod suzbijanja alergija, jača prirodni imunitet, liječi bronhitis i utječe na zdravlje pluća, a preporučuje se i dijabetičarima.
Naravno, možete ga jesti samog ili u različitim jelima i salatama, a ako niste znali, fenomenalno se slaže s kavom, pa ga ujutro namažite na svježe pecivo ili tost i zalijete gutljajem vruće kave. Uz kozji sir preporučuje se pjenušac.
Uz dopuštenje: Dukat
Fotografija: Pixabay
