Upoznajte se s gradićem Longyearbyen koji ponosno nosi titulu najsjevernijeg grada svijeta. Smješten na norveškom otočju Svalbard, ima preko 2000 stanovnika, uglavnom Norvežana i Rusa.
Otočje Svalbard, u doslovnom prijevodu znači “hladna obala”, nanovo je otkriveno 1596. godine od strane Willema Barentsa a zemljopisno se nalazi na pola puta između Sjevernog pola i Norveške.
Otočje se sastoji od nekoliko otoka od kojih je najveći i najpoznatiji Spitzbergen.
Prvotno je otočje služilo kao baza kitolovcima, da bi neko vrijeme bilo zaboravljeno i napušteno.
U uzbudljivim danima otkrivanja novog svijeta služio je kao baza istraživačima Sjevernog pola a početkom 20. stoljeća na njemu se otvaraju rudnici ugljena.
Grad Longyearbyen je daleke 1906. osnovao John Longyear, vlasnik tvrtke “Arctic Coal Company” koji je otvorio rudnik ugljena. Naselje u kojem su stanovali rudari, kasnije je preimenovano u Longyearbyen, “Longyearov grad”.
Ime Longyear osim grada, ponosno nosi dolina, Longyeardalen, u kojoj je smješten grad kao i obližnja rijeka Longyearelva. Rudarstvo je i danas jedan od glavnih ekonomskih čimbenika otoka ali održivi turizam postaje sve popularniji i ekonomski isplativiji.
Osim rudara i turista otočjem se koriste znanstvenici, uglavnom biologije, geologije i ostalih prirodnih znanosti kao bazom ili početnom stanicom prema udaljenim bazama na dalekom sjeveru.
Dobra povezanost s redovitim dnevnim letovima iz Osla i Tromsoa dovode turiste i znatiželjnike na ovaj zabačeni dio zemlje.
Iako spada pod norveški teritorij, otočje nije u Schengenskoj zoni te je obvezna kontrola putovnica i carina.
Turisti uživaju u vožnji u psećim zapregama, istraživanju obližnjih ledenjaka, fjordova, prirodnih ljepota te uživaju u bogatstvu ptičjih vrsta koje se tijekom ljetnih mjeseci naseljavaju na otoku.
Vožnja na skuterima za snijeg nije samo užitak iz zabave nego i nužnost stanovnika jer ceste izvan grada ne postoje.
Snalaženje po gradu turistima može u prvi tren biti zbunjujuće pošto niti jedna ulica nema ime a sve kuće su označene samo s brojevima. U najsjevernijem gradu na svijetu možete uživati u nekoliko naj aktivnosti.
Tako ste u stanju podignuti novce na najsjevernijem bankomatu, posjetiti najsjeverniju crkvu, sletjeti na najsjeverniju zračnu luku, poslati pošiljku iz najsjevernije pošte.
U gradu možete posjetiti nekoliko muzeja među kojima su najimpresivniji Muzej Svalbarda u kojem se možete upoznati s florom, faunom i poviješću otočja te North Pole exibition museum u kojem se možete pobliže upoznati s poviješću istraživanja Sjevernog pola.
Pošto se otok nalazi daleko na sjeveru, potrebno je dobro planiranje vremena posjeta jer sunce svojim zrakama zadnji put obasja grad 25. listopada te u zimskim mjeseca uopće ne izlazi. Solfestuka je naziv festivala koji traje tjedan dana a s njime mještani proslavljaju prvu zraku sunca koja se ponovno pojavljuje 8. ožujka.
Grad Longyearbyen i otok Spitzbergen postali su poznatiji i prisutniji u medijima nakon otvaranja Globalnog skladišta sjemenja u bližoj okolici grada. Lokacija skladišta pruža idealne uvjete za skladištenje i očuvanje sjemenja. Skladište se ne nalazi na tektonskim pločama, izdubljeno je u stabilnoj i čvrstoj stijeni a permafrost održava stabilnu temperaturu tijekom cijele godine.
Izdvojeno
> Nošenje pušaka izvan gradske zone je obvezno> Držanje mačaka je strogo zabranjeno zakonima radi zaštite ptičjeg fonda
> Broj medvjeda koji obitavaju na Svalbardu je veći od broja ljudi
> Sobovi slobodno šeću po gradu
Autor: Borna Marić
Fotografije: John, Sigurd Rage, Bernt Rostad, Universitetssykehuset Nord-Norge, Smudge, Michael Nielsen, Stefan Cook
