U narednom tekstu donosimo vam intervju s poznatim hrvatskim kiparom Lovrom Jakšićem čije skulpture i radovi oduševljavaju domaće i inozemne ljubitelje umjetnosti.
Ovaj mladi kipar rođen je 1981. godine u Splitu s prebivalištem u Donjem Humcu-malenom mjestu smještenom u unutrašnjosti otoka Brača. Nakon završene škole za Likovne umjetnosti upisuje kiparski odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Splitu. Diplomirao je 2005.godine kod mentora prof. Kažimira Hraste nakon čega započinje svoju samostalnu karijeru. Inspiraciju za svoje radove pronalazi u ribolovu i lovu, a ekskluzivno za Wish portal odgovara na naša pitanja o tajnama uspješnih kipara.
W: Možete li nam opisati kako ste se odlučili za ovu vrstu posla?
Vrlo rano sam postao svjestan da moram raditi nešto kreativno s rukama. Već za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja znao sam da neću nikada raditi s brojkama i slovima u nekakvom uredu. Od malena sam bio okružen umjetnošću i ostalim umjetnicima upravo zbog roditelja koji su i sami umjetnici. Naše dvorište je bio pravi maleni park kamenih skulptura koje su klesali moj pokojni djed Lovro i otac Dražen. Međutim, mislim da je ipak bila najvažnija i ostala moja želja za oblikovanjem.
W: Kako izgleda jedan dan u životu kipara?
Radni dan bilo kakvog likovnog umjetnika je specifičan od ostalih vrsta poslova zbog toga što imamo slobodnu radnog vremena. U većini slučajeva smo slobodni da sami odlučujemo što ćemo i kada raditi. Naravno da sloboda nekada može donijeti više lošeg nego dobrog, no oni koji se uspijevaju disciplinirati u radu, a istovremeno biti kreativni i uživati dok rade na kraju će zasigurno postići dobre rezultate. Svoj kiparski radni dan nastojim organizirati na način da zadržim koncentraciju i volju za radom. Ako me rad na nekoj skulpturi zamori jednostavno pređem na drugu.
W: Cijela obitelj uključena je u zajednički posao. Kako međusobno surađujete?
Konkretno riječ posao u obitelji se konkretno odnosi na klesarsku radionicu koju je osnovao moj pradjeda. Tu svi ulažemo napore i ideje jer i dalje želimo biti najbolji kada se treba napraviti nešto od kamena što je unikatno i komplicirano. Međutim volio bih spomenuti našu galeriju u Donjem Humcu gdje cijela obitelj izlaže svoje radove. Iako su u galeriji izloženi predmeti iz raznih područja umjetnosti (kiparstva, slikarstva i primijenjena umjetnosti), oni se međusobno jako dobro sjedinjuju. Surađujemo dobro, no ponekad se moram i porječkati sa sestrom.
W: Što mislite o vašoj profesiji u Hrvatskoj? Usporedba Hrvatske i inozemstva?
Ova profesija je u Hrvatskoj u rukama uskog kruga ljudi koji filtriraju što vrijedi s vrlo subjektivnim stavom, dok smatram da su vani neke stvari puno bolje valorizirane. Mi ipak živimo u manjoj državi, a rezultat toga je mali krug umjetnika i ljudi koji se bave umjetnošću tako da se zna dogoditi da također mali broj ljudi odlučuje što je dobra aktualna umjetnost, a oni se u Hrvatskoj većinom odnose na nove medije i senzaciju. U inozemstvu svaki kvalitetan umjetnik bez obzira na medij izražavanja pronalazi svoju publiku, tržište i priliku za izlaganje.
W: Koji je vaš osobni dojam o razini kiparstva u Hrvatskoj odnosno smatrate li da se toj profesiji u Hrvatskoj pridodaje pažnja koju i zaslužuje?
Smatram da je hrvatsko kiparstvo na visokoj razini. Školovala se vojska novih kipara zbog novo osnovanih Umjetničkih Akademija i ima mnogo ljudi koji jako dobro rade. Ne mogu reći da se ne pridodaje pažnja ovoj profesiji. Institucije kulture rade svoje, izložbe se priređuju no smatram da pažnja publike i odaziva na izložbe izostaje.
W: Koja svoja dijela bi izdvojili kao najdraža i čime se jako ponosite?
Od svojih radova uvijek bih mogao izdvojiti one koji su mi draži, važniji i zbog kojih sam se udaljio korak naprijed. Od mojih skulptura koje sam izlagao izdvojio bi kao meni draže: “Priska”, “Ona”, “Anđeo”, “Katedrala”, “Kralj” i “Duh kamena”. Ovom popisu bih svakako dodao i nekoliko realističnih portreta koje sam modelirao i izveo u kamenu. Jako se ponosim nekim djelima koja sam radio zbog pozitivnog konteksta i dragih ljudi koji su bili podrška pri realizaciji istih. 2006. godine sam izradio i poklonio kamenu krstionicu za našu župnu crkvu Sv.Fabian i Sebastian, a prvi se krstio moj sin Baldo. Izdvojio bi i skulpturu” Viteza” kao spomenik poginulim i stradalim braniteljima koja je visoka 2,25 metara i nalazi se lokaciji Golo brdo, Sutivan na otoku Braču.
W: Imate li kakav uzor od domaćih ili stranih umjetnika? Koje naše umjetnike/kipare bi voljeli izdvojiti kao posebne?
Kao student imao sam uzore. I dan danas se naslanjamo jedni drugima na ramena i uvijek nadograđujemo svoje iskustvo i znanje. Još za vrijeme srednje škole me fascinirala grčka Helenistička skulptura i renesansni majstori u kamenoj skulpturi kao Michelangelo. Od naših kipara bi istaknuo Kršinića i Michielia.“
W: Radite li trenutno na nečem novom i kakvi su vam planovi za budućnost?
Trenutno modeliram kip Gospe u prirodnoj veličini. Do ljeta mi je u planu isklesati još nekoliko skulptura za našu galeriju, a također dogovaram samostalne izložbe u Zagrebu i Dubrovniku. Dugoročni plan je realizacija ideje velikog parka kamenih skulptura na otoku Braču.
W: Može li se živjeti od kiparstva u Hrvatskoj?
Ako ste doista predani potpuno tom poslu, puno radite i vjerujete da to što radite vrijedi-trud će vam se sigurno isplatiti. Ponekad treba čekati duže, ali treba biti ustrajan. Dakle ja osobno mogu živjeti od kiparstva u Hrvatskoj, međutim moj materijal je kamen, a on ima svoju težinu. To znači da svoje kiparske ideje izvodim u određenom materijalu koji je još uvijek jako cijenjen te lako pronalazi svoju publiku.
W: Koliko dugo vremena vam je potrebno za jednu skulpturu/dijela i kako se osjećate kada dovršite finalni proizvod?
Složenost forme i njezina veličina uvelike ovisi o tome. Manje skulpture do metra mogu se isklesati u petnaestak radnih dana, a za one od dva metra dužine potrebna su dva do tri mjeseca. Za izvesti jedan portret u kamenu treba tri do četiri mjeseca. Kad dovršim neko djelo osjećam veliko zadovoljstvo, ali to traje kratko jer je žar za nečim sljedećim već prisutan.
W: Kako ide realizacija za izlaganje izložba u inozemstvu?
Problem kod realizacije izložbe kamenih skulptura u inozemstvu je znatno skuplja, a posebno ako su te skulpture nešto veće. Potreban je skupi transport, pravilno pakiranje skulptura i ljudi pri postavljanju.
W: Volite li putovati i koje su Vam najdraže destinacije? Za koju zemlju smatrate da najviše njeguje umjetnost?
Ne volim putovati i treba me dugo nagovarati na put no onda kada se vratim budem sretan i zadovoljan. Putovao sam uglavnom po europskim metropolama, ali se uvijek vraćam u Rim. Volim taj grad, njegov temperament i naravno umjetnost koja se tamo može pronaći. Inače Italija ja zemlja umjetnosti,kamena i alata za kamen.
Više informacija možete pronaći na sljedećem linku: www.galerijajaksic.com
Facebook- www.facebook.com/jaksicgalerija
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Uz dopuštenje Lovre Jakšića
Galerija slika
