Luciano Visintin strastveno voli obiteljsko gospodarstvo bujskih vinskih brežuljaka, a obiteljska tradicija i smjelost u izradi vina dovela ih je do prestižne Decanterove nagrade, čak platinaste medalju i titule Best In Show u kategoriji jednosortnih vina iznad 15 funti za vrhunsko crno vino Istrian.
Luciano je ovim vinom okrenuo naopačke sva pravila i preduvjete oko izrade vrhunskih vina iz sorte teran te time doveo Istru na razinu prestižne Toscane.
Istrian je dobiven iz mladog tek četverogodišnjeg vinograda koji se nalazi na položaju između Buja i Brtonigle, no osim ove svjetske nagrade za najbolje crno vino na svijetu, vinarija Veralda diči se s još tri Decanterove brončane medalje za rose i pjenušac od terana te za malvaziju.
Da ljubav nema granica dokazuje upravo ova obitelj koja je posvećena i proizvodnji izvrsnog maslinovog ulja, no više saznajte iz odgovora koje smo dobili od vinara koji smatra da je bitna fokusiranost na proizvodnju što boljih vina i promociju hrvatskih regija.
W: Kakav utjecaj ima intuicija ili osjećaj vinara nasuprot ustaljenih procesa pri proizvodnji vina?
U životu moramo vjerovati u nešto, u našu petlju, u sudbinu u intuiciju jer to nam daje samopouzdanje da slijedimo naše srce. Ne smijemo biti zarobljeni dogmom odnosno živjeti s rezultatima razmišljanja drugih ljudi. Neki ljudi vide što je moguće, ali ipak neki mijenjaju što je moguće u želji da usavrše vino.
Jedini način da budemo istinski zadovoljni je da radimo savršena vina bez uputstva za uporabu, vino u koje svatko zna uživati. Život nam daje mogućnost mijenjanja stvari i ako to uspijemo sa starim autohtonim sortama onda smo zbilja postavili temelje za razvoj regije.
W: Kako ste se odlučili ući u proizvodnju pjenušca od sorte teran? Koja vizija vas je vodila?
Htjeli smo od terana napraviti vino za svakoga ,vino koje možete sljubiti s morskim plodovima, ribom. To je bio govor srca kojeg smo slijedili. Ne moramo znati sortu da bismo uživali u njemu.
Cijeli svijet radi pjenušce od chardonaya i crnog pinota, ali u Istri zbog nepovoljnih uvjeta za izražajnije kiseline ti pjenušci su jako tupi i prazni, jedino teran zadržava uvijek visoku kiselost i niski ph što ga održava svježim.
Na putu prema pjenušcu trebali smo još spriječiti dobivanje guste crne boje, kako bi u pjenušcu mogli uživati i u lančiću mjehurića. Kada smo 2008.g. dobili prvi roze od terana promijenili smo čitavu dogmu sorte i ubrzo naveli sve ostale vinare da nas slijede. I kao sa svim stvarima srca odmah smo znali da smo otkrili revolucionarno vino.
W: Dobiva li i Istra kroz vas i ostale vrhunske vinare bolju poziciju na vinskoj karti svijeta?
Što marljivije radimo imat ćemo više sreće, za sada smo ostavili samo jedan neobrisivi trag, ali možemo i moramo puno više.
W: Što prvo uočavate kad kušate neko novo vino? U kojim vrstama vina osobno najviše uživate?
Kada kušam neko vino nikada prije ne čitam etiketu, nego miješanjem oslobodim miris koji mi daje nadu, a nakon toga prođem vino po cijelom jeziku.
Poslije prvo gutaljaja što duže osjećam vino na jeziku duži je moj užitak, a ako osjećam dosadu odnosno drvo onda to nije moje vino. Nikada ne razbijam glavu odgonetnuti koje je to voće ili cvijet na mirisu jer da ga i pogodim isprve ono ne povećava moj užitak.
W: Može li se usporediti proizvodnja vina i maslinova ulja?
Proizvodnja vina i maslinova ulja se nikako ne mogu usporediti, jer kod vina kakav je vinar po duhu takva vina i radi, koja mogu biti izrazito nadahnuta ili izrazito dosadna, kod ulja nije uopće izraženo nadahnuće osobe jer ga svi proizvode uslužno u neku od uljara gdje je sve standardizirano, nikakva osobna stvar.
Zato ne razumijem zadnji trend vinara da idu uslužno preraditi u Italiju vino u pjenušac vrenjem u tanku, što time dobivaju ili nam daju?
W: Kako bi opisali pojedine položaje vaših vinograda i kolika je njihova sveukupna površina?
Položaji su oni koji diktiraju kvalitetu vina odnosno jedinstvenost. Ako gledamo zemljopisno bujski brežuljci čine prvi red do mora. I tu leži glavna razlika krajolika.
Od mora do Buja imamo ravnicu na kraškom tlu s plitkim slojem crvenice, kod Brtonigle počinju se dizati brežuljci na ilovači koja ima vodonepropusan sloj i zato loza nikada ne pati sušu a nadmorska visina od 200 metara čini taj položaj jedinstvenim u Istri, i tu posjedujemo 30 hektara vinograda.
Na površini od oko 30 hektara proizvodimo isključivo istarsku malvaziju i Teran u omjeru 50:50, te 1 hektara muškata i cabernet souvignona.
W: Koliko vina proizvodite te da li osim prodaje na našem tržištu izvozite i van Hrvatske?
Od bijelih proizvodimo Malvaziju Prestige šampion Vinistre 2009.g. i muškat bijeli, i najnovije Orange wine Ambru, dok s teranom radimo roze vino, pjenušac roze, Istrian okićen povijesnom titulom Best in Show na Decanteru 2016. te Cabernet souvignona. Najveće količine vina izvozimo u Finsku,Njemačku, Ukrajinu, Slovačku, Veliku Britaniju te susjednu Sloveniju.
W: Kako ste primili vijest o nagradi Decantera za vaše vino Istrian?
Vijest o Decanterovoj nagradi je došla kao grom iz vedra neba. Ući u povijest hrvatskog vinarstva kao najbolje ocijenjeno crno vino na svijetu na najprestižnijem natjecanju svijeta daje veliki ponos, ali to dobiti s teranom, sa vinom koji nosi ime regije je neprocjenjivo. Jer samo bezumni ljudi koje misle da mogu promijeniti svijet ustvari su oni koji ga mijenjaju (Jobs)
W: Koji su vaši daljnji planovi? Da li vam uspjesi na tržištu daju novi vjetar u leđa i nove ideje oko budućih vina?
Kako smo dokazali da imamo hrabrosti slijediti naše intuicije nova uzbuđenja Vam tek nadolaze… poručujem da ostanite uvijek željni znanja i uzbuđenja!
Autor: Diana Mikloš
