Madame Clicquot Ponsardin poznata je pod nadimkom Velika dama šampanjca. Njezina neustrašivost i poduzetnički duh najzaslužniji su za promoviranje šampanjca na međunarodno tržište.
Djetinjstvo i udaja
Madame Clicquot Ponsardin, punog imena Barbre-Nicole, rođena je 16.12.1777. u Reimsu, Francuskoj. Njezin otac Nicolas bio je imućan tekstilni trgovac koji je imao ambicije da uzdigne svoju obitelj iz gornje srednje klase u plemstvo. Odmah pored Hotela Ponsardina, velikog obiteljskog imanja na kojem je Barbre-Nicole odrasla, živjela je obitelj Clicquot.
Philippe Clicquot je također vodio uspješan tekstilni biznis što ga je činilo najvećim konkurentom njezinom ocu Nicolasu. U pokušaju da spoje snagu svojih dvaju poslova, Philippe i Nicolas dogovorili su vjenčanje svoje djece. 1798. godine u dobi od 21 godinu Barbre-Nicole udala se za Francoisa Clicquota, Philippovog sina jedinca.
Početak posla
Obitelj Clicquot se također bavila i distribucijom vina. Francois je neko vrijeme radio u Švicarskoj te je imao velikih ambicija za širenje posla.
Odlučio je preuzeti sporedni posao svoje obitelji i podignuti ga na višu razinu; ne samo distribuirati vina ostalih ljudi već proizvoditi svoje vlastito. Barbre-Nicole radila je s njim, upijajući sve što je mogla o poslu.
Nažalost, nakon početnog uspjeha u poslu rat je uzeo svoj danak. Iako je Francois zaposlio agenta Lousa Bohna za pomoć u prodaji vina, daljnji razvoj posla bio je otežan. Kada su došli u Englesku s nadom da će prodati sav šampanjac, otkrili su da nemaju puno šansi za proboj na tržište budući da nisu potpisali niti jedan ugovor s aristokratskim obiteljima.
Obeshrabren i depresivan, Francois je umro 1805. godine, službeno od bakterijske upale, ali je bilo govora i o samoubojstvu.
Poduzetnička iskra
Barbre-Nicole našla se u nemiloj situaciji, ostala je udovica u dobi od 27 godina s trogodišnjom kćeri. Skupila je snagu i nagovorila svekra da joj prepusti vođenje posla. Prve četiri godine vođenja posla bile su klimave i neizvjesne, ali nije posustajala.
Odlučila je tvrtku Veuve Clicquot Ponsardin u potpunosti fokusirati na proizvodnju šampanjca.
Najveće tržište za distribuciju šampanjca u to je vrijeme bila Rusija. Tamošnji se dvor sve više počeo zanimati za njezin šampanjac.
Kada je gradić Reims bio pod opsadom ruske vojske, Barbre-Nicole je to odlučno iskoristila tako što je servirala šampanjac vojnicima i narednicima. Odmah po završetku rata 1814. godine uspjela je dogovoriti prijevoz šampanjca brodom do Rusije i uspješno poslala 10 000 boca.
Važna postignuća
Danas je Madame Clicquot poznata po trima postignućima.
> Zahvaljujući njoj šampanjac se počeo širiti s francuskog tržišta i postao je međunarodno poznat.
> Dosjetila se staviti žute oznake na boce šampanjca i time postigla prepoznavanje brenda.
> Pokrenula je inovativnu tehniku za proizvodnju šampanjca i tako je nastao okus šampanjca kakvog danas znamo. Postolje drži bocu šampanjca pod kutom od 45 stupnjeva, a tako da je čep boce okrenut prema dolje.
Svaka dva dana boca se blago protrese i okrene i vrati u postolje s time da se kut nagiba poveća. Za osam do deset tjedana boca je u potpunosti okrenuta naopačke.
Sedimenti nastali nakon sekundarne fermentacije se postupno uklanjaju i time se postiže pjenušavo vino s manjim mjehurićima.
Njezinom glavnom konkurentu Jean-Remy Moetu trebale su godine da otrije njezinu tajnu i primjeni istu tehniku proizvodnje.
Danas se ovaj postupak obavlja mehanički, jedino se u pokrajini Champagne još uvijek može vidjeti i ručni postupak.
Neizbrisiv trag
Barbre-Nicole umrla je 1866. godine u dobi od 89 godina. U vrijeme njezine smrti tvrtka Veuve Clicquot Ponsardin bila je vodeći prodavatelj šampanjca. Njezin duh živi kroz nagradu Veuve Clicquot koja se svake godine dodjeljuje ženskim poduzetnicima ili ženskim menadžerima korporacija.
Autor: Sara Gorupec
Fotografija: Wnissen, Derek Law, Jess Loughborough, Derek Law