Kad sam se prije izvjesnog vremena na studijskom vinskom putovanju u Austriji upoznala s vinarkom Fruzsinom Kacsko, izvršnom direktoricom vinarije La Favorita.
Istoga smo časa kliknule i krenule u zajedničke dogovore. Premda Fruzsina živi u Beču, sa suprugom koji je mađarski veleposlanik u Austriji, a prije toga je živjela po cijelom svijetu – srce i vinogradi su joj ostali u rodnoj Mađarskoj. Točnije – regiji Tokaj koja je u prolosti bila najpoznatija po vrlo slatkim bijelim vinima.
U međuvremenu se situacija dosta promijenila i još se mijenja, u što sam se imale prilike uvjeriti i na fantastično organiziranom vinskom sajmu Borjour Magnum u Budimpešti, kamo je dio uprave WOW-a nedavno putovao na poziv vrhunske mađarske vinske novinarke Agnes Nemeth. Kao posljedica svega toga, pod još svježim dojmovima iz Mađarske, a pomalo i pod utjecajem izvrsnih vinskih poznavatelja, tandema Exotic Wine Travel – koji upravo priporemaju knjigu o mađarskim vinima, organizirala sam druženje s Fruzsinom Kacsko i njenim vinima iz linije La Favorita u Zagrebu.
To, međutim, ne bi bilo moguće bez pomoći. U priču je ušla jedna divna žena po imenu Martina Tretinjak Dananić, ali ne smijem izostaviti spomenuti i njenog supruga Igora Dananića. Otvorili su nam (po drugi puta) svoj predivno uređen prostoru u zagrebačkoj Jurišićevoj ulici, nadomak Trga Bana Jelačića.
Ovdje su se okupile WOW- ice i predstavnici medija – da zajednički istraže i uživaju u mađarskim vinima. Fruszinin koncept Your Wineness (asocijacija je na Your Highness, Vaše Visočanstvo) – što u sjećanje priziva monarhiju ali odaje i izravnu počast njegovom veličanstvu vinu, je, naime objedinjavanje vinarija bivše Austro-Ugarske monarhije u koji je zasada uvrstila vina Mađarske, Slovačke i Češke, no uskoro će portfolio biti upotpunjen i drugim zemljama.
Za piće dobrodošlice poslužen je šarmantni pjenušac Kemendy Cuveé Rosé Brut od grožđa s obronaka ponad ‘mađarskog mora’ Balatona, proizveden klasičnom metodom koji ne dolazi iz njezinih vinogarda, a koji je sve osvojio aromama, perlanjem, svježinom, bojom i dugotrajnim okusom. Kušalo se i vino koje je osam mjeseci odlažavalo u inoxu, Vivace Muscat Blanc 2015, napravljeno sur lie metodom, ugodne limunski žute boje, svježe je, cvjetno, suho, mineralno i ugodnih kiselina.
Zatim, Furmint Classic, Sanzon 2016, sto posto furmint/moslavac/šipon iz vinograda na granici sa Slovačkom. Meni je najdraža bila svježa kupaža Aquatis Cuveé 2016, kojom uz lipovinu i žuti muškat, također dominira sorta furmint, u nas poznat kao moslavac, šipon ili pušipel. Naglašene kiseline, sa svega 2,3 % ostatka šećera i 12 % alkohola Aquatis je vino koje će se odlično složiti sa školjkama i morskim polodovima. Gallay Nyékládháza Zenit 2016 napravljen je od lokalne sorte zenit koja je dugo bial zaboravljena a sada se vraća u – svoj – zenit, također je svježe vino a dolazi s vulkanskog tokajskog tla.
Prvo crno vino, Sziegl Pince Herreberg Kadarka 2018, iako 100 posto biodinamički proizvedneo i organsko, bilo je mnogima pomalo razočaravajuće jer je riječ o sorti s naglašenom voćnosti, snažnim kiselinima i slabog tijela. Bilo je tu i vino od frankovke (kékfrankos, blaufrankisch), Gral Pince, Pelzberg 2017, a pravi predstavnik snažnih mađarskih „bikovih krvi“ bilo je vino Stumpf Pince Nagy-Eged Egri Bikavér 2015.
Izvrsno vino s 13,5 alkohola %, 16 mjeseci odležano u barikiranoj bačvi bio je razlog što mnogi nisu ispuštali čašu s ovim nektarom. Atmosferu su dodatno popravili snackovi iz obližnjeg RougeMarin Cityja a bikova se krv se sjajno spojila s lososom u crnom sezamu, proljetnim rolicama i pikantnim mini hamburgerima.
Na kraju smo uživali u izvrsnom slatkom predikatu Kikelet Pince, Tokaji Szamorodni 2012. Koji se sljubio uz tiramisu. Opći zaključak je bio da mađarska vina zaslužuju bolju poziciju na svjetskoj mapi nego što je aktualno imaju.
Veselimo se novim druženjima i još jednom hvala Agnes Nemeth na pozivu u Mađarsku, a osobito Fruszini Kascko koja je zbog nas doputovala iz Beča i donijela ova zanimljiva i izvrsna vina, Martini Tretinjak Dananić na prostoru, Igoru Dananiću na fotografijama, a Wow-icama i novinarima na dolasku i objavi.
Sanja Muzaferija
Fotografije: Igor Dananić
