Najava izložbe slika, skulptura i crteža splitske autorice Tisje Kljaković Braić (1979.) pod nazivom „Spomenik živom čoviku“ u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori (16.9.-12.12.2021., autor izložba Frano Dulibić) prilično je iznenadila likovnu publiku budući da su spomenutu umjetnicu površni poznavatelji njezinog opusa uglavnom povezivali s duhovitim pričicama iz bračnog života popraćenih s karikaturalnim ilustracijama koje su postale vrlo popularne (osobito nakon izlaska knjiga „Oni“ i „Oni 2“).
Ova monografska izložba prikazuje dvadeset godina stvaralaštva i počinje s davnim radovima na tragu art bruta i informela (slike na kojima su uglati crni likovi neodoljivo podsjećaju na one Ljube Ivančića, dok one rađene u blijedoj paleti „vuku“ prema Gabrijelu Stupici), da bi se u jednom času okrenula naglašenoj reljefnosti ostvarenoj drvenim letvicama (slikarica duhovito i u isti mah vrlo ozbiljno svojim najboljim suradnikom smatra stolara koji brine o letvicama!) i katranom.
U početku su dominantni motivi njezinih slika samostalne figure, no poslije se okreće parovima i njihovom odnosu punom ljubavi i ironije.
Tisja Kljaković Braić ovako objašnjava nastanak slike čiji naslov „pokriva“
cijelu izložbu: „Moja mater je rekla za svog zeta: „Njemu treba dignit spomenik. Jer tebe trpi“… Eto tako je nastala slika „Spomenik živom čoviku“….
Teška i misaona slika“. Crteži popraćeni s nekoliko opaski postaju samostalne priče, ali se podjednako mogu preobraziti u teške i tamne slike. Ponekada crteži rese zidove galerije, ponekada ih kriju korice knjige, ali uvijek su posljedica autoričinog iskustva, okruženja, ljudi i događaja kojima dozvoljava da se otmu iz njezinih misli i nastave samostalni život.
Ili kako napominje Dulibić: „(…) Tisja je svoju otvorenost, nesputanost, iskrenost i duhovitost odlučila izražavati kroz takav način, kroz jednostavne linije i oblike, kao i suženu paletu boja, pretežno akromatski kontrast crnih i bijelih površina. (…)
Do krajnosti otvoren i iskren odnos prema ogoljelom tijelu, seksualnosti, erosu kao temeljnoj i pokretačkoj životnoj energiji, ironičnost i poetičnost – to su karakteristike koje su od početka do danas, a uvjereni smo i u budućnosti, prepoznatljivi elementi Tisjinog slikarskog svijeta (…)
Oduvijek je za slikare predstavljao izazov i pravi smisao slikarstva prikazati ono što je većini ljudi nevidljivo.
U tom smislu i Tisja u potpunosti ispunjava svoju ulogu, u svom i našem vremenu i prostoru: svakim svojim djelom pokazuje nam radost življenja u neizmjernom broju čudesnih trenutaka kojima dozvoljavamo da nam tako lako promaknu“ .
Fotografije: Galerija Klovićevi dvori
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
