Mario Škarić jedan je od muških predstavnika hrvatske mode u svjetskim metropolama.
Mlad, muževan i seksipilan Mario svoje obrazovanje završava na otoku Pagu te se nakon toga odlučuje iskoristiti životnu priliku koja ga odvodi u jednu od najznačajnijih modnih metropola, a to je New York. Ovaj zanimljivi mladić osim bavljenja modom drži licencu za trgovca nekretninama, a najveći san mu je okušati se u glumačkim vodama. Najdraži hobby mu je glazba i svira nekoliko instrumenata, a gitaru zove svojim najboljim prijateljem. 23-godišnji model ekskluzivno za Wish portal odgovara na naša pitanja o svijetu mode, muškom modelingu, uspoređuje hrvatsko i inozemno tržište te nam otkriva svoje planove za budućnost.
Možeš li nam opisati kako si se upustio u svijet mode i na koji način je sve to krenulo?
Nikada nisam imao ambicije postati model niti sam to razmatrao kao mogućnost. Međutim od malih nogu me je jako privlačila gluma i svijet Hollywooda. Godine su prošle, želje su se mijenjale, ali strast prema glumi je i dalje ostala ovdje. Međutim u jednom trenutku problem je bio način na koji bih mogao doći do Amerike i dobiti radnu dozvolu. Tu je moda i svijet mode poslužio kao rješenje. Tada sam otišao do svoje matične agencije Midikenn i doslovno im rekao da želim biti model. Nisam znao ništa o tom svijetu, ali već nakon par mjeseci bio sam u Milanu te je potom uslijedio New York.
Postoji li razlika između muškog i ženskog modelinga?
Razlike postoje i one su jako velike. Prvenstveno bih napomenuo zaradu. Cure zarađuju daleko više od muških modela. Međutim u ženskom svijetu postoji tek nekoliko supermodela i konkurencija je zaista velika dok muškarci puno kasnije dosegnu svoj vrhunac te im same karijere puni duže traju. Mišljenja sam da muškarci u prosjeku ulaze stariji u ovaj biznis, tada su razvijeniji kao osobe te su manje podložniji utjecajima. Samim time sve to rezultira zdravijim načinom života u usporedbi s ženskim kolegama koje u ovaj biznis ulaze mnogo ranije.
Da li je teže muškarcima ili ženama u svijetu mode?
Konkurencija je daleko veća u ženskom svijetu, ali je i sama potražnja također veća. Zbog razlike u plaćama prosječan ženski model može zarađivati isto kao top model u muškom svijetu. Vrlo je zanimljiva informacija da je mnogo ljudi čulo za Gisele Bundchen, Claudiu Schiffer, Kate Moss, ili Cindy Crawford no jako malo ljudi za Sean O’Pryja, Davida Gandyja, Tonyja Warda ili Marcusa Schenkeberga. Vrlo je teško pričati o svemu jer je uspjeh ključ raznih parametra.
Možeš li usporediti modu u Hrvatskoj i inozemstvu?
Moda u Hrvatskoj je nešto smješno. U Hrvatskoj fashion weekova ima više nego u sve četiri modne prijestolnice po sezoni. No međutim opet netko treba zaposliti te sve manekene i manekenke koji se pojavljuju na sve strane. Također je identična situacija i s fotografima. Svatko s DSLR kamerom umišlja da je fashion fotograf, a svaka djevojka koja je pojavi na našem Fashion Week-u ili radi kao hostesa, umišlja da je manekenka. Dizajnerima je vrhunac ako uspiju objaviti sliku neke pjevačice ili starlete na crvenom tepihu u vlastitom dizajnu. Radio sam s nekoliko iznimno dobrih fotografa u Hrvatskoj i ne mogu reći da ih nema kao i potencijalnih dizajnera i modela. Oni koji zapravo nešto vrijede na vrijeme shvate da moraju otići van jer u Hrvatskoj nisu cijenjeni. Mnogi dobri modeli i umjetnici puštaju da njihov rad priča za sebe dok oni s manjkom talenta to često nadoknađuju time što su najglasniji u pokušajima da ostale uvjere kako su oni zapravo najbolji.
Gdje si sve putovao i koji grad smatraš najvažnijim za svijet mode?
Proputovao sam kroz dosta gradova. Milano, Pariz, London, New York, Los Angeles, Hamburg i brojne manje gradove. No međutim karijera se ipak ostvaruje u New Yorku i nigdje se drugdje ne može napraviti toliko toga kao u čarobnom New Yorku.
Koliko je u svijetu mode važan dobar management i agent?
Management je presuđujući faktor. Ovo je biznis zrcala i dima te je jako važna slika koju agent uspijeva stvoriti klijentu o tebi. To će najčešće odrediti cijenu i smjer buduće karijere modela.
Koliko često vježbaš i da li brineš o svom tijelu? Paziš li na prehranu?
Treniram svaki dan zbog vlastite fizičke sposobnosti, ali i naravno zbog same svrhe modelinga. Od malenih nogu sam se bavio borilačkim vještinama i taj mentalitet je usađen u meni. Moje mišljenje je da je prehrana 80% fizičke spreme tako da držim do stroge dijete u pravom smislu te riječi kao trajnog načina prehrane. Izbjegavam prehranu bogatu ugljikohidratima te se držim visoko proteinske prehrane i carb cycling plana prehrane. Povremeno si priuštim „cheat meal“ ili malo alkohola, ali pokušavam sve to na neki način izbjegavati. Nevjerojatno je koliko se tijelo loše osjeća nakon ovakvih izleta te koliko mu je dugo potrebno za oporavak.
Koji su tvoji planovi za budućnost?
Gluma je moj san i krajnji cilj svega, a modeling je bio sam put do tog cilja. Tako da se nadam da ću se u budućnosti naći u glumi i imati uspješnu karijeru. Pohađam satove glume i odlazim na vježbe kod logopeda kako bih se riješio naglaska, a velika je stvar što sam nedavno potpisao ugovor s agentom za glumce. Također, velika strast mi je i kuhanje te pripremanje svakodnevnih recepata koji su dio moje prehrane. Ukoliko se moji snovi ne ostvare ili potraju duže od očekivanog uvijek je tu ona sigurna licenca za trgovca koji upravlja nekretninama kao sekundarna karijera u New Yorku. Bez obzira što se dogodilo u mojoj karijeri te kuda me snovi budu odveli u Hrvatsku se ne želim vraćati.
Postoji li netko tko je tvoj modni uzor?
Ne postoji. Nikada se nisam vodio ničijom karijerom, a pogotovo ne u svijetu biznisa u koji sam ušao sasvim slučajno.
Najdraži dizajner?
John Varvatos.
Imaš li koji savjet za mlađe i buduće kolege?
Lovite svoje snove, ali ostanite realni. Instrument možete naučiti svirati i postati majstor kao što se može naučiti pjevati i glumiti ukoliko ste voljni raditi na tome. Ovdje postoje mjesta gdje se možete usavršiti kada vam svi govore da nemate nikakve šanse. No što se mode tiče, ukoliko nemate lice i tijelo, potrebnu visinu i genetičke predispozicije nađite si neki drugi san. Budite realni i nađite posao koji će platiti vaše račune svaki mjesec.
Najdraža kuhinja?
Definitivno japanska kuhinja, a kao najdraže jelo izdvojio bih sushi.
Galerija slika
Autor: Marina Jakšić
Fotografije: Uz dopuštenje Mario Škarić
