Minas Gerais

Brazilska meka rudnih bogatstava bila je treća postaja na studijskom putovanju prof. Stiperskog po najvećoj južnoameričkoj državi.

Stavljam kovčeg u autobus i pripremam se za dugi put do rudama najbogatije države Brazila – Minas Gerais. Glavni rudnici doslovan je prijevod njenog imena s portugalskog jezika – i to nije bez razloga. Prostrana poput Francuske ova brazilska država bogata je rudama, a boom rudarstva počeo je u 18. st., te traje i danas.

Ouro Preto (Crno zlato) bio je glavni grad Minas Geraisa do 1897. g. Taj rudarski grad imao je sredinom 18. st. 110 000 stanovnika, što je, za usporedbu, bilo duplo više od New Yorka, te 11 puta više od Zagreba. Poput ostalih kolonijalnih gradova i Ouro Preto je smješten na vrhu brda, na nadmorskoj visini od oko 1100 metara. Primjećujem da je malo ravnih mjesta u gradu, čak i na glavnom gradskom trgu. Sjedim na ulici i čekam ostatak studijske grupe da zadovolji turističku želju u lokalnoj suvenirnici. Odjednom spazim gospodina s majicom na kojoj piše Bog i Hrvati. Reagiram instinktivno. Postavljam pitanje na hrvatskom, a potom i na engleskom jeziku. „O, ja sam iz Nizozemske. Prije par mjeseci bio sam na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu i kupio ovu majicu. Majica, kao i Hrvatska, jako mi se sviđa“, odgovora.

Diamantina

U Diamantini je u tijeku sajam starih zanata. Indijanci prodaju svoje rukotvorine, a glavnim gradskim trgom odjekuju zvukovi žičanih glazbala. Psi lijeno šeću te se izležavaju po ulici. Ovaj je grad imao prvo kazalište u Brazilu, prisjećam se dok promatram zgrade izgrađene u portugalskom kolonijalnom stilu.

Okolica Diamantine poznata je po plantažama kave. Ne propuštam priliku da naučim nešto o uzgoju i proizvodnji omiljenog napitka. Vozim se zemljanom cestom punom prašine i rupa, otvaram sklepana drvena vrata plantaže i vidim omanju, neuglednu kuću gdje živi vlasnik sa svojom obitelji. Ništa od prizora glamuroznih vila i bogataša koje nam brazilske sapunice rado serviraju. Vlasnik je srećom iznimno ljubazan i objašnjava mi cijeli proces od sadnje do sušenja bobice kave. Prije povratka u Diamantinu, posjećujem ilegalnu tvornicu za proizvodnju kašase – rakije od šećerne trske. Skrivena je od asfaltiranih cesta, a izgleda poput klimave staje.

Congonhas

Najviši domet kolonijalne barokne umjetnosti u Minas Geraisu nalazi se na vrhu brda iznad grada Congonhasa. Riječ je o svetištu Basilica do Bom Jesus de Matosinhos ispred kojeg se ističu kipovi dvanaest apostola. Ispod crkve je dvanaest kapelica s prikazima iz Isusovog života. Kipovi izgledaju svjetovnije nego u Europi. Muka Isusova, primjerice, prikazana je vrlo stvarno, izravno i bez patetike. Autor je Aleijadinho, najpoznatiji umjetnik na području Minas Geraisa. Vrijednost kolonijalnih gradova prepoznali su Ujedinjeni narodi stavivši Ouro Preto, Diamantinu i svetište u Congonhasu na popis svjetske kulturne baštine.

Sao Joao del Rei ima posebno mjesto u sustavu kolonijalnih gradova – posljednja je postaja na cesti robova gdje se kao u lijevak slijeva čitav Minas Gerais prema Atlantskom oceanu. On je bio i važna trgovačka točka. Kada je rudarstvo po kolonijalnim gradovima oslabilo tada je nastupila gospodarska kriza u svim kolonijalnim gradovima, osim u Sao Joao del Rei koji je rudarstvo nadomjestio trgovinom.

Governador Valdares

Turistički nezanimljiv grad s 50-tak tisuća stanovnika glavno je mjesto trgovanja dragim kamenjem u Brazilu. Drago kamenje ovdje se može kupiti na svakom kutku – u trgovinama, draguljarnicama ili od uličnih prodavača. Nitko ne razmišlja o policiji, poreznicima ili lopovima.
Kod procjene vrijednosti dragog kamenja važna je čistoća, jasnoća, pravilnost strukture, izražajnost boje te kvaliteta brušenja. Raspon vrijednosti smaragda od najmanje do najveće vrijednosti može iznositi 140 puta.

Posjećujem rudnik imperijalnog topaza gdje me salijeću brojni mještani. Iz džepova trošnih hlača izvlače razno brušeno i sirovo drago kamenje. Jedan od njih poznaje engleski jezik te stalno ponavlja kako su mu prijatelji gladni i trebaju novac, a jedino što imaju je drago kamenje. Na ulazu u rudnik nalazi se trošna kućica, koja miriše na plijesan. Ovdje rudari prodaju drago kamenje brojnim veletrgovcima i proizvođačima nakita, iz obližnjeg Governador Valadaresa, Rio de Janeira i raznih dijelova svijeta.

U obližnjem selu nailazim na brusača dragog kamenja. Sjedi u dvorištu na stolčiću i čekićem otkida vrijedne komade. Sirove komade brusi kako bi se mogli iskoristiti za nakit. Priprema drago kamenje za jednog češkog veletrgovca, priznaje. Brusionica sa sefom smještena je u maloj sobi čiji je prozor prekriven crnim najlonom. Razgledavam to obilje bez ikakva nadzora. Ne mogu a da ne primijetim  kontrast između trošnosti njegove kuće i siromaštva susjedstva s vrijednošću dragog kamenja koje drži u ruci.

Belo Horizonte

Na koncu stižem do glavnog i najvećeg grada države Minas Gerais, koji broji oko 4 milijuna stanovnika. Belo Horizonte s pravilnom pravokutnom mrežom ulica i stambeno-poslovnih blokova pravi je šok za osjetila. Više podsjeća na suvremeni grad njujorškog stila iz četrdesetih godina prošlog stoljeća, a manje na središte rudne države Brazila.

TEKST I FOTOGRAFIJE: PROF. ZORAN STIPERSKI

Facebook Like Button