Mori, čije je pravo ime Shigeo Moriyama dolazi iz Jokohame, a upoznali smo se na Putu svetog Jakova i silno sprijateljili. Shigeo Moriyama ima 62 godine, a sa 60 je išao u mirovinu. Do tada je radio kao službenik u gradskoj upravi Jokohame.
Kada je otišao u mirovinu krenuo je hodočastiti, najprije u Japanu. Prošao je njihov Camino, obilazak 88 budističkih hramova, koji je dug oko 1.200 km i traje dva mjeseca.
Nakon Tsunamija kada mu je nastradao prijatelj, za njega i njegovu obitelj odlučio je hodočastiti u Santiago de Compostela. Naime, njegov prijatelj je živio na obali od lova na St. Jacques školjke ili kako ih mi zovemo Jakobove kapice. On je to povezao sa sv. Jakovom i krenuo u hodočašće u Španjolsku.
Dobro se slažemo od početka, istih smo godina i sličnih mentaliteta. Obadvojica se volimo šaliti i ponekad se ponašamo kao dva brata. Za večerom ili doručkom, kada smo svi hodočasnici iz prenoćištu zajedno, najveći smijeh je na našem dijelu stola.
Sinoć, kada su nas upitali kako smo se upoznali, rekao je da sam ja pao na vrhu Pirineja i da me je on nosio. Ili, kada ja kažem da će on dok dođemo do Santiaga postati pravi hrvat, on kaže da će mu biti čast.
Ne bježi od naših običaja, kada smo u crkvenom prenoćištu ide sa mnom na misu, sjedi kada mi sjedimo, ustaje se kada se mi ustajemo, a u Burgosu je išao i primiti od svećenika hodočasnički blagoslov, polaganje ruku na glavu i znak kriza na čelo.
Dok hodamo ja molim, a on je sa svojim mislima. Svaki sat stajemo, to nam je pauza za odmor, skinemo ruksak, malo se rastežemo i noge i ruke i tih petnaestak minuta pričamo. Kada nastavimo dalje, opet je svatko u svome filmu.
Uskačemo jedan drugome, kada sam imao žulj on ga je i mazao i lijepio jer je bio na jako nezgodnom mjestu. Ja mu pak tumačim neke naše običaje koji su njemu čudni ili nepoznati.
Nekidan, u mjestu San Juan de la Ortega, bio je dan njihovog svetca, San Juana, i mnogo ljudi iz okolnih mjesta je hodočastilo u suprotnom pravcu od našeg. Kada sam mu objasnio o čemu se radi, on ih je nazvao “jednodnevnim hodočasnicima”.
Piše: Ivica Bota
