Olgine recenzije

Unatoč brojnim kazališnim, filmskim i radijskim nastupima, francuski glumac, redatelj i dramatičar Jean Poiret (1926.-1992.) je trajno mjesto na svjetskoj sceni „osigurao“ djelom „Krletka“

Ne znam može li se izreka „nikada nije kasno“ primijeniti na sve veći broj kazališnih predstava za djecu i mlade u kojima se opisuje, analizira, upozorava i „podučava“ o šteti koju izazva boravak na društvenim mrežama

Od dvadeset i dvije predstava koje sam pogledala u četiri dana na Festivalu „LUTKE“ 2024. u Ljubljani svidjelo mi se njih jedanaest

Švedska književnica Astrid Lindgren (1907.-2002.) sklona je prgavim, svojeglavim, pametnim djevojčicama što se može zaključiti iz romana o Pipi

Dramu „Lutkina kuća“ (1879) autora Henrika Ibsena (1828.- 1906.) bilo bi bolje zvati „Kuća za lutke“ (kako se s norveškog prevodi et dukkehjem) pa je pod tim naslovom odigrana u režiji Yngvild Aspeli i Paole Rizza

Filmsko ili kazališno uprizorenje traumatičnih pojava uvijek je poticalo autore i draškalo publiku, pri čemu je konačni prikaz bio strog, ozbiljan ili čak turoban.

Program 17. međunarodnog bijenala suvremenog lutkarstva u Ljubljani obilovao je zanimljivim predstavama, ali je najveći interes vladao za francusku predstavu „Pinocchio (live)#3“ Alice Laloy u izvedbi Cie s’ Appelle Reviens

„Sto riječi i šakom u glavu“ je drastični opis o usvajanju znanja odnosno doista „pouzdani“ način kako nekome možete nešto objasniti … naravno, ako je taj netko slabiji od vas.

Jednom davno, iza sedam mora i sedam gora (nije bilo ni tako davno ni tako dramatično; bilo je u Zagrebu 1994.) osnovao je glumac Matko Raguž Teatar Exit želeći drugačije kazalište od postojećih, svojevrsni umjetnički „izlaz“.

Glumci koji nastupaju na nezavisnoj sceni i publika koja gleda njihove predstave imaju zajednički problem, a to je pronaći mjesto gdje će se sresti jer to obično nisu kazališta ili od prije očekivana mjesta nego su, recimo, nečiji stan, zabačeni studio ili bivši industrijski pogon.

Čehov je tvrdio da su njegova djela komedije i da svoje junake prikazuje na humoristički način, ali legitimno je pitanje, zašto se publika za vrijeme predstave skoro uvijek prilično snuždi?!

„Nikad manje izloženih predmeta, nikad više istraživačkog rada“ komentirala je rezultate zajedničkog predanog rada muzejska savjetnica Maja Arčabić (voditeljica Zbirke mode, modnog pribora i tekstila, Zbirka namještaja, satova i drugog posoblja) u povodu izložbe „Izblijedjela povijest – tvornica kovčega i kožne galanterije Sljeme“ u Muzeju grada Zagreba