Dramaturginja i redateljica Olja Lozica (1982.) svojim dramskim tekstovima nastoji „sneveseliti“ kazališnu publiku baveći se nelagodnim temama vezanim uz pojedinca i obitelj.
Povremeno saznajemo kako je jedno ljudsko biće zatočilo drugo ljudsko biće prisiljavajući ga na mukotrpni rad ili ponižavajuće uvjete života i spomenutu situaciju spontano nazivamo „ropstvom“.
Postav Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu (nekadašnje Moderne galerije) „skutrio“ se na drugom katu dok prvi kat služi za tematske izložbe koje su često vezane uz umjetnine iz fundusa pa se tako djelomično „popunjavaju“ praznine spomenutog postava.
Čitam puno i čitam svašta (razne književne vrste) ali mi ipak izmaknu neki „drugačiji“ pisci poput recimo Pavla Svirca kojeg možemo zvati i Željko Špoljar (1975.), jer svoje novinske tekstove i knjige objavljuje potpisujući se s oba imena (ne istovremeno, dakako).
Muzej seljačkih buna, u sklopu Muzeja Hrvatskog zagorja, nalazi se od 1973. u obnovljenom baroknom dvorcu obitelji Oršić u Gornjoj Stubici, a u novom stalnom postavu od 2002.
Obitelj protiv svemira!
23. festival plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat trajao je tri tople srpanjske večeri (22.-24.7.2022.) tijekom kojih je zainteresirana publika mogla vidjeti osam predstava
Predstave na 23. festivalu plesa i neverbalnog kazališta Svetvinčenat (22.-24.7.2022.) nisu možda uvijek udovoljavale razini očekivanja, ali su svake večeri barem jednom potaknule srca da jače zakucaju.
U davna, pradavna vremena umjetničko izražavanje je bilo jedinstveno, pa se nisu postavljale granice između slike, govora i pokreta.
Ne volim kada upornim ponavljanjem neka tvrdnja postane legitimna poput „mantre“ da je Zagreb ljeti prazan i da su sva kulturna zbivanja na moru