U Galeriji dvorca Oršić (i u stalnom postavu Muzeja seljačkih buna, Muzeji Hrvatskog Zagorja ) u Gornjoj Stubici može se kroz izložbu „Franjo Tahy i Tahyjev grad u Donjoj Stubici, 9.2. – 31.8. 2018.) pratiti život i vrijeme jednog od najozloglašenijih plemića s tog područja, uglednika i vojskovođe Franje Tahyja (1516. – 1573., 3.listopad), koju je na temelju arheoloških iskapanja koncipirala Ivana Škiljan uz najbliže suradnike Branka Čička i Vlatku Filipčić Maligec.
Priča o čuvenoj seljačkoj buni iz 1573. (bile su tri od 1567.-1573.) pod vodstvom karizmatičnog Matije Gupca (1548.-1573., 15.veljače) neodvojiva je od uzroka i povoda, nasilnog i okrutnog Tahyja, otimača blaga i uroda, silovatelja žena i zlostavljača muškaraca. Iako se često spominje „ius primae noctis“, poznavatelji tadašnjih običaja , tvrde da toga nije bilo – Tahy je silovao bez utvrđenog „plana i programa“, prema prilikama i raspoloženju. Zahvaljujući borbi protiv Turaka (bio je šogor Nikole Zrinskog Sigetskog (1508.-1566.), budući da se oženio njegovom sestrom Jelenom) Tahy je uživao veliki ugled (prisustvuje sa sinovima krunjenju Maksimilijana II Habsburga, 1563.), mada je bio u stalnoj zavadi s obitelji Henning oko posjeda na području Donje Stubice (utvrdi Susedgrad i Stubica).
Upravo ti plemićki sukobi „stavljaju“ seljacima u ruke oružje, pa kada zlostavljanje postaje nepodnošljivo (mada Tahy nije bio usamljen u takvom ponašanju), dolazi do nereda. Name, već 1567. je saslušano 508 svjedoka i njihove tužbe zabilježene su na listini od 6.5 m (u postavu Muzeja seljačkoh buna), pa se ipak ništa nije promijenilo…Prema novijim istraživanjima, uz Tahyjevu okrutnost i otimačinu, povod buni bili su i ekonomski razlozi – plemićki monopol nad trgovinom. Uz život obitelji Tahy, te odraza u umjetnosti, najzanimljiviji dio izložbe vezan je uz osmogodišnje arheološko istraživanje lokaliteta Starog grada (Tahyjev grad) koji je nastanjen od 14. stoljeća (izrađena je maketa vjerojatnog izgleda) što se zaključuje prema ostacima posuđa od majolike (uvoz iz Italije) i stakla, a među „najdražim“ nalazima je preklopni sunčani sat iz 1558.
Sam Tahy bio je vlasnik Starog grada vrlo kratko (1564.-1573.), no to je bio tek jedan od njegovih posjeda. Izlaskom iz Galerije ulazi se u stalni postav Muzeja seljačkih buna gdje se nalazi čuvena Tahyjeva nadgrobna ploča (odavno izbačena iz župne crkve, a ne zbog muzejskog postava!) na kojoj se može pročitati između ostalog i ovo: „U ratu bijaše odličan, vrlo slavan čestitim životom, sretan u savjetovanju.
Pošto je sve poslove po želji završio za vrijeme života, prekinula mu je život nemila smrt.“ Nedaleko spomenute ploče, nalazi se i tužba protiv Tahyja i njegovih okrutnosti, što je odličan primjer različitih vizura.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
