Njemački kipar, teoretičar i politički aktivist Joseph Beuys (1921.-1986.) je, prema mišljenjima relevantnih ljudi, najradikalniji umjetnik druge polovine dvadesetog stoljeća.
Bavio se vrlo intenzivno, osim tradicionalnim umjetničkim disciplinama , teorijskim promišljanjima, performansima i društveno -političkim aktivnostima. Njegovi su nastupi bili „pomaknuti“ čak i u odnosu na duh grupe „Fluxus“, a istupi su nailazili na odobravanje (poziv studentima da upišu njegov kolegij bez prijemnog ispita) i na čuđenje (galerijska akcija „Kako mrtvom zecu objasniti slike“).
Diljem umjetničkog svijeta obilježena je stota obljetnica Beuysova rođenja, što su u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu učinile kustosice Radmila Iva Janković i Vesna Meštrić u suradnji s Goethe-Institut Kroatien.
Izložba je nazvana „Tko ne želi misliti, leti van!“ i na njoj su izloženi Beuysovi radovi u vlasništvu MSU i iz zbirke Karla Heinza Rummenyja, a uz tu središnju izložbu postavljena je i prateća pod naslovom „Omaggio a Joseph Beuys – Beuys u djelima hrvatskih suvremenih umjetnika“ (9.12.2021.- 30.1. 2022.).
Provokativni naslov izložbe je citat Beuysove izreke kojom je na izložbi suvremene umjetnosti „documenta 6“ (Kassel, 1977.) „poticao sudionike diskusije na razmišljanje i odgovorno djelovanje“(Janković, Meštrić). Beuysov životni put je prilično neobičan, jer je nakon rane mladosti u kojoj je prošao strogi katolički odgoj, članstvo u Hitlerjugend i ratno djelovanje na Krimu kao pilot Luftvaffe, kasnije nastupao radikalno i beskompromisno težeći slobodi i duhovnom ispunjenju pojedinca.
Priča o tatarskim nomadima koji su ga spasili nakon rušenja aviona na Krimu tako što su ga namazali mašću i umotali u filc navodno je mit , mada su mu ta dva materijala postala zaštitnim znakom.
Radovi na izložbi u vlasništvu MSU su većinom razglednice koje su (uz mapu fotografika Bubyja Durinija, nekoliko boca sa znakovitim naljepnicama i doze za hranu sa šalicom) otkupljene godinu dana nakon Beuysove izložbe „Znakovi komunikacije“ u zagrebačkoj Galeriji „Zvonimir“(1997., kustos Antun Maračić).
Iz Zbirke Rummeny izložene su fotografije, predmeti i plakati koji najavljuju različite Beuysove akcije. Naslov popratne izložbe nastao je prema ciklusu radova Željka Badurine objavljenih na Facebooku u kojima se, ovaj izrazito duhoviti umjetnika , šali na Beuysov račun.
Beuysom su se, osim njega, bavili Lovro Artuković, Braco Dimitrijević, Ivan Ladislav Galeta, Igor Grubić, Željko Jerman, Kristina Leko, Vlado Martek, Zoran Pavelić i Ivan Šeremet.
Izložba o razmišljanju kao imperativu odlično dočarava Beuysov duh, tako da i oni koji nikada nisu imali priliku vidjeti neku njegovu veliku izložbu, mogu barem naslutiti kontroverzni duh ovog šamana i pastira, kako se sam volio nazivati.
Fotografije: ljubaznošću MSU
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
