Povijesna sirna priča

Najraniji arheološki dokazi o proizvodnji sira pronađeni su u Egiptu, u grobnici staroj više od 4000 godina. Sirevi koje su radili Egipćani bili su kiselog i slanog okusa zbog velike količine soli potrebne za čuvanje u vrućoj i suhoj klimi, slični današnjem, zasoljenom, svježem siru ili feti.

Europski sirevi nisu zahtijevali mnogo soli zbog hladnijih uvjeta, utirući tako put zrelim sirevima zanimljivih i robusnih aroma, nerijetko s plemenitom plijesni.

Evolucija sireva

Stari Rimljani prvi su proizvodnju sira pretvorili u umjetnost.

Velike kuće iz rimskog doba imale su čak i posebne kuhinje, careale, koje su služile samo za proizvodnju sira. nakon što su razvili nove tehnike za sušenje i dodavanje različitih aroma u sireve, stari su Rimljani svoje znanje počeli širiti doljem carstva, a lokalne različitosti pridonijele su razvoju novih vrsta.

U razdoblju nakon pada Rimskog carstva za otkrića nekih današnjih klasičnih vrsta sireva zaslužni su inovativni redovnici.

sirevi-1

Legenda o postanku

Kao i mnoga druga vrijedna dostignuća, i sir je nastao sasvim slučajno. Prema legendi, zaslužni su arapski nomadi, koji su provodili dane jašući golemim pustinjskim prostranstvima.

Jedan od njih je praotac sira kakav danas poznajemo jer je sasvim slučajno otkrio njegovu temeljnu recepturu. Za dugih putovanja nosio je mlijeko u mješini životinjskog mjehura, no ono se pod utjecajem visoke temperature podijelilo na vodenastu tekućinu, sirutku i zgrušane grudice, sir.

Životinjska mješina sadržavala je enzim renin, odgovoran za koagulaciju mlijeka, a trenje uzrokovano jahanjem, u kombinaciji sa suncem, dodatno je pospješilo nastajanje sira. Na naše zadovoljstvo.

Tekst omogućio Dukat