O Putu svetog Jakova ima mnogo priča, mnogo legendi. Od danas i ja imam jednu priču, priču o dvije kvačice.
Mori mi je dao dvije japanske kvačice, one koje imaju produžetak i mogu se zakačiti. Ja sam ih koristio za objesiti mokru robu na ruksak dok hodam. Također, kada objesim sandale, donji dio uhvatim sa tim kvačicama.
Jučer smo dosta hodali uz cestu i kada sam vidio kako do odmorišta vodi samo asfalt, skinuo sam cipele i obukao sandale, a cipele objesio o ruksak.
Jutros spremam ruksak i vidim, nema jedne kvačice. Tužan skinem i drugu i krenem hodati.
Nakon pola sata ispred mene jedna žena polako hoda, vidi se da ima problema. Priđem bliže i što vidim, moja druga kvačica zakačena za njen ruksak.
Upitam je gdje ju je našla, ona reče na Putu svetog Jakova, jedva sam se sagnula da je pokupim, bilo mi je žao ostaviti je jer sam znala da je nekome ispala.
Upitam je odakle je, još jedan dio priče, ona reče da je iz Slovenije.
Barbara iz Novog Mesta i ja od danas imamo našu Camino priču, a dvije kvačice su opet zajedno.
Piše: Ivica Bota
