Profesorica kemije i doktorica epidemiologije: vinarke par excellence!

Neposredno prije negoli su nam se životi stubokom promijenili pa je kušanje vina postao samotnjački „sport“ i razbibriga, agilni je riječki ogranak udruge WOW predstavio dvije uspješne vinarke kojima je vino i ljubav, ali i druga životna karijera.

Bilo je to, kažu članice, divno druženje u riječkom restoranu Opera – smišljeno smješteno u ožujak, mjesec posvećen ženama – u idealno vrijeme koje slavi dostignuća pripadnica ženskog spola.

U fokusu su bile žene koje su se u životu profesionalno itekako ostvarile, ali unatoč postignutim vrhunskim rezultatima u svojim primarnim karijerama svoj su hobi i strast – vino – odlučile pretvoriti u ozbiljan posao.

I, nakon što su im se otvorili novi svjetovi, u svojoj su nakani obje savršeno uspjele. Profesorica kemije Jadranka Lešić i epidemiologinja Jacqueline Marovac, otkrile su svoj životni put i odluku da postanu – vinarke.

Zanimljivo je i da iako je Jadranka živjela u Zagrebu a sada u Samoboru, dok je Jacqueline živjela po cijelom svijetu da bi se definitivno skrasila u istarskom Gračišću – obje su rodom iz Rijeke i objema ime počinje sa slovom – J.

Profesorica kemije Jadranka Lešić i njen suprug Boris Lešić, vrhunski PR-ovac i jedan od pionira hrvatske marketinške i PR scene, sva su svoja česta putovanja obavezno završavali obilaskom vinarija u regijama koje su posjećivali.
A onda bi dojmove i impresije razmjenjivali danima po povratku.

vino-proslava-wow-1

Premda je svatko uspješno radio svoj posao, u njima je sve više tinjala a onda se i rasplamsala želja da jednoga dana svoju ljubav, strast i stečeno znanje o vinu – konkretiziraju otvaranjem vlastite vinarije.

Premda je Jadranka tijekom karijere pokretala razne projekte, sudjelovala u radu povjerenstava za natjecanje na državnoj i županijskoj razini te na kraju postala voditeljica Županijskog stručnog vijeća za nastavnike kemije u gimnazijama Grada Zagreba, vino je, očito, bilo jače – pa su 2015. supružnici Lešić unajmili prostor u Rakitju i pokrenuli vinariju kojoj su dali ime – Agris.

Treba reći da su WOW-ice izuzetno ponosne i na to što je jedno od Agrisovih prvih javnih predstavljanja bilo povjereno upravo njima

I to dvaput.

Jednom im je u tome pomogla i vrsna sommelierka Jelena Šimić Valentić (opet na slovo J).

S Agris vinima su se WOW-ice družile i u restoranu Rougemarin City – kad je samo za njih priređeno izvrsno sljubljivanje vina i hrane s potpisom slavnog chefa Marina Medaka.

Jedan od poticaja da krene u poduzetničke vode Jadranki je bilo i to što dolazi iz obitelji u kojoj su svi u privatnim poslovima (roditelji i dvije sestre), pa je, očigledno, bilo samo pitanje vremena kada će i u njoj proraditi poduzetnički gen.
Krenuli su s proizvodnjom malvazije i graševine a populariziraju i autohtonu sortu škrlet.

Vrlo brzo počinju pristizati i prve nagrade za malvaziju i graševinu a Jadranka paralelno predaje i radi kao profesorica kemije.
No, a kako se posao sa vinarijom razvija i postaje sve ozbiljniji, odluka da apsolutno zaplovi u vinski svijet bila je neizbježna.
Jadranka sebe smatra izuzetno „sretnom ženom” jer cijeli svoj život radi ono u čemu uživa: prvo kao profesorica koja je svoje znanje prenosila mladima, a sada kao vinarka koja sa svojom obitelji predano razvija vinariju Agris.

Velika su joj potpora i dvije kćeri, Petra i Vana, koje uvelike pomažu u vinariji

Idući veliki korak Lešićevih je izgradnja vinarije u Samoboru te proširivanje portfolia, tj. više etiketa hrvatskih autohtonih sorti.
Vrlo bitna stvar u vinskom svijetu je i vizual, etiketa na boci, a Agris krasi prepoznatljiva etiketa koja je rad akademskog grafičara Leona Zakrajšeka.
Dok je Jadranka pričala o svom ulasku u svijet vina, WOW-ice su uživale u Škrletu, Malvaziji i Graševini – koje odreda odlikuju svježina i mineralnost.

Priča o vinariji Domaine Koquelicot kojoj je, uz supruga Oliviera, na čelu dr. Jacqueline Marovac specijalistica epidemiologije koja je iz rodne Rijeke vrlo rano otišla živjeti u Čile a posao ju je odveo u razne dijelove svijeta (Veliku Britaniju, Kanadu, SAD, Aziju, Afriku) započinje u Parizu gdje je upoznala sadašnjeg supruga, Parižanina, doktora kardiologije Oliviera Ertzbischoffa.

Te se 2001.godine u Disneyworldu – na kongresu u organizaciji farmaceutske kompanije u kojoj su radili Olivier i Jacqueline, dogodio prvi susret.

Iskra je bila prisutna, ali se nakon kongresa Jacqueline vratila u Čile gdje je živjela i radila

Nedugo nakon toga dobila je poslovnu ponudu u Londonu, pristala i – ondje – na još jednom liječničkom kongresu ponovno susrela Oliviera.

Rodila se ljubav

Nakon toga sele u Lille grad na sjeveru Francuske , zajedno putuju i istražuju vina. Jacqueline se uz Oliviera pomalo zaljubljuje u francuska, osobito burgundska vina, a Olivier upoznaje hrvatska, osobito istarska vina…

Kako je kao djevojčica često sa stricem obilazila Istru, sanjarila je da će upravo ondje kupiti kuću pa kad su Jacqueline i Olivier vidjeli starinu u samom središtu Gračišća i pogled koji se iz nje pruža – odluka je pala odmah.

Tako je lagano krenula njihova vinska avantura…Sama proizvodnja počela je u predivnom dvorcu Belaj, koji su Jacqueline i Olivier došli obići kao turisti i ondje upoznali Zorka Ivića s kojim su kroz razgovor iskristalizirali svoju želju da na istarskom terroiru naprave chardonnay na francuski način: mineralan a punoga tijela.

Uz pomoć prijatelja enologa-vinara iz Burgundije te Zorka Ivića iz Belaja, od kojeg su unajmili podrum i opremu – proizvodnja je uistinu i započela u dvorcu Belaj.

Premda je prvotna namjera bila proizvodnja isključivo chardonnaya, njihovo prvo vino ipak je bila je malvazija…(što drugo kad su u srcu Istre?!) a nazvali su je Fugaz. Na španjolskom to znači prolazno, brzo, ali u Čileu ima i posebno značenje – zvijezda padalica!

Ubrzo je stigao i prvi chardonnay Belaigra, mješavima chardonneya sa crvene i bijele zemlje

Ime je nastalo spajanjem naziva dvorca Belaj i Gračišća

Svoju su vinariju nazvali Domaine Koquelicot.
Domaine je u Francuskoj ime položaja vinograda, a koquelicot znači mak.
U blizini Gračišća vidjeli su polja prekrasnih crvenih makova – pa je to presudilo ovom poetskom imenu.
Njihova su vina elegantna i snažna s prepoznatljivim diskretnim notama drva.

WOW-ice su degustirale pjenušac Kontempo (chardonnay,zero dosage), Fugaz (malvazija iz barrique-a), Epicuria (chardonnay iz barrique bačvica) i Nomad (kupažu merlota, cabernet sauvignona i autohtonog istarskog terana).

WOWice su se jednom već družile s vinima ove vinarije u Rijeci, a jednom u restoranu Noel, prvom zagrebačkom restoranu s Michelinovom zvjezdicom, organizirana večera i uparivanje njihovih vina s hranom chefa Gorana Kočiša, a pod budnim okom sommeliera Ivana Juga.

(I opet – slovo J!) A u vinariji, od početne samo jedne etikete, danas ih imaju sedam i u planu još nekoliko.

Također, ubrzo će, ako sve bude u redu, biti dovršena njihova nova vinarija u Gračišću.
Obje vinarije – Agris i Domaine Koquelicot – vrlo su brzo su pronašle put do nepca i srca vinske publike te se i jedni i drugi polako ali vrlo sigurno odlično pozicioniraju na hrvatskoj vinskoj sceni.

Dojmovi s večere u Rijeci, koja je bila zasada posljednje druženje WOW-ica – barem dok se situacija s virusom Corona ne raščisti – bili su više nego odlični.

Bila je to predivna večer puna pozitivne energije, smijeha, inspirativnih priča… Gošće su još jednom zorno pokazale da nikad nije kasno krenuti u neke nove životne i poslovne priče, jer kad se nešto strastveno voli – uspjeh je zajamčen.

WOW-ice se raduju zdravijoj budućnosti i čekaju poziv u nove vinarije svojih gošći a ova večer ostaje inspiracija svima da budu hrabri i slijede snove.

Sara Prostran, Sanja Muzaferija