Rosie Kugli: U ljubavi ne vjerujte riječima, postupci više govore!
U komunikaciji, posebice u ljubavnoj, „trošimo“ silne riječi. Olako zadajemo obećanja koja nismo u stanju ispuniti, a često i ne obraćamo pažnju na očiti nesklad između riječi i djela. U ljubavnoj komunikaciji, najvažnije je obratiti pažnju ponašanje, a ne na riječi i pusta obećanja
„Tajna prijateljice noći“ odlično je prihvaćena, a ono što me je najviše iznenadilo, oduševilo, ali i dalo za razmisliti jest veliki broj muških čitatelja
Uloge snažnog muškarca, zaštitnika, princa, gospodina Savršenog i žene kao krhke princeze koju treba spašavati, u životu nisu romantične
Da bismo voljeli nekog ili nešto, moramo upoznati objekt svoje ljubavi. U protivnom je riječ o voljenju iluzije, zamišljene slike, izmaštane priče…
Donedavno monolitna dominacija stranih ljubavnih romana ipak puca pred domaćim autoricama koje osvajaju čitateljice željne autentičnih osjećaja i preispitivanja tradicionalnih odnosa i uloga. Ljubavni roman iz zagrebačkog podzemlja i prvi ljubić autorice antiljubića Rosie Kugli s odbravanjem je dočekala i publika i kritika.
Rosie Kugli predstavlja se na ovogodišnjem Interliberu, u četvrtak u 17 sati, a odnedavno je u kontaktu s obožavateljima iz cijele Hrvatske, a i šire, preko facebook stranice „ Tajna prijateljice noći“. Sudeći po popularnosti domaćih ljubavnih romana, ljubav se vraća na velika vrata i dočekuje objeručke.
W: Vaš prvi ljubavni roman objavljen je prije nešto manje od pola godine i naišao je na odlične reakcije publike. Je li „Tajna prijateljice noći“ nešto promijenila u Vašem životu?
Istina. “Tajna prijateljice noći” zaista je bilo izvrsno prihvaćena, kritike su bile odlične, a čitanost… to me od svega najviše oduševilo. Od kada se knjiga našla na policama, „feedback“ je senzacionalan! Ljudi zovu, žele razgovarati, inbox mi se puni porukama, uglavnom divan osjećaj.
Zaista nisam očekivala da će knjiga privući toliki broj čitatelja, ali ono što me iznenadilo, oduševilo i dalo za razmisliti jest veliki broj muških čitatelja. Otkrit ću vam i to da su čitatelji puno zahtjevniji i znatiželjniji od čitateljica…
W: Nuša u romanu “Tajna prijateljice noći” snosi nemile posljedice svoga “grijeha”, zaljubljenosti i odluka koje donosi srcem. Je li prijetnja takvom kaznom stvarnost i za današnje djevojke? “Smiju” li se zaljubiti bez straha da će ostati iznevjerene?
Da, zaljubljenost je čarolija koju ne proizvodi ni tvornica snova, ali ona nije isto što i ljubav. Zaljubljenost je stanje zasnovano na iluziji. Iako to možda ne umanjuje njezinu ljepotu.
Za razliku od zaljubljenosti, ljubav sve vidi jasno, u pravim bojama i nijansama. Da bismo nekoga voljeli, zaista voljeli moramo ga upoznati i prihvatiti sa svim vrlinama i manama. O nedovoljnosti poznavanja ljubavi govori realna slika svijeta oko nas.
Od prvobitne euforije, zaklinjanja u vječnu ljubavi, do ispaljivanja verbalnih projektila i intimnog nasilja kratak je put. Više kao da se i ne čudimo, kad čujemo da se naša srećica, onaj divni i obožavani, čudnovato metamorfozirao u pobješnjelog idiota, psihopata, monstruma!
Stvarnost nas podsjeća da je sve manje ljubavi, da je otuđenje sve veće, da je sve više straha da se ne bude povrijeđen/povrijeđena.
Da bismo voljeli nekog ili nešto, najprije moramo upoznati objekt svoje ljubavi. U protivnom je riječ o voljenju iluzije, zamišljene slike, izmaštane priče… Moguće je voljeti neke osobine, ali da bismo voljeli, za-pravo voljeli potrebno je upoznati i prihvatiti osobu sa svim njezinim mananma i vrlinama. I prihvatiti da savršenstvo ne postoji. Jer svi smo mi tek nesavršena ljudska bića u potrazi za Ljubavi s velikim LJ.
W: Muškarci u Vašem romanu daleko su od ideala muškog oslonca i zaštitnika – upoznajemo koristoljubivog Vjeku, prepredenog odvjetnika Beloševića i donekle pasivnog suca Roberta Auera. Jesu li oni manje osjećajni, pa time i sigurniji od razočaranja?
Većina priča o ljubavi i „sretnicima“ koji su se uspjeli pronaći i odabrati jedno drugo uvelike ističu snažnu seksualnu privlačnost, kombiniranu s požudom, ali i jasno definiranim ulogama. Te uloge temelje se na načelu romantične ljubavi o snažnom muškarcu, zaštitniku, princu, gospodinu Savršenom, a žena kao krhka princeza koju treba spašavati.
Samo u životu ne ide baš tako. Mi nismo glinene figure koje će se ukalupiti u unaprijed oblikovane kalupe, a i vremena su se promijenila. Hoćemo li sad okriviti feminizam što je ženu gurnuo na tržište rada i omogućio joj da zakorači na muški teren?
Procjena mogućeg partnera koja se ravna po tim mjerilima izaziva odredeni skup očekivanja. Do raspada odnosa dolazi zbog neispunjavanja tih očekivanja.
W: U jednom od intervjua rekli ste da je za ljubav potrebna hrabrost otvaranja prema drugome, ali da nas je mnogo iznevjerenih. Očito je da nešto škripi u ljubavnoj komunikaciji. Mogu li ljubići nešto popraviti u odnosu između muškaraca i žena?
Nitko nas ne uči o tome kako je bitno imati bliske odnose koji zadovoljavaju naše potrebe kao i postići druge ciljeve koji obuhvaćaju siguran i ispunjen život, zadovoljenje vlastitih emocionalnih potreba. Sami moramo otkriti kako se odnositi prema drugima, osobito prema pripadnicima suprotnog spola čije su nam želje i potrebe uvijek izluđujuće i neshvatljive, a zapravo tako slične našima.
U komunikaciji, posebice u ljubavnoj, „trošimo“ silne riječi. Olako zadajemo obećanja koja nismo u stanju ispuniti, a često i ne obraćamo pažnju na očiti nesklad između riječi i djela. U ljubavnoj komunikaciji najvažnije je obratiti pažnju ponašanje, a ne na riječi i pusta obećanja. To je moj savjeti za one koje ne žele suze i besane noći u kojima pokušavate odgonetnuti što je „pisac“ želio reći…
A može li ljubić nešto promijeniti? Možda i može ako se čita „između redaka“!
W: Ljubavni roman smjestili ste u sudnicu, što je posljedica Vaše ranije odvjetničke karijere. Zašto je kriminalni milje tako inspirativan kao pozornica za razradu ženskih likova? Možemo li očekivati još Vaših ljubavnih romana?
Nakon fakulteta, stažirala sam na sudu za maloljetnike i nakon što sam rodila svoju kćer znala sam da se više nemam snage vratiti tim tužnim dječjim sudbinama. Previše je suza, nepravdi i boli.
No sudnice su itekako dobre pozornice za kreiranje neobičnih, napetih i slučajeva. Osim toga krv i suze bogatih i slavnih, pljene pažnju. Zašto ne uroniti u taj svijet i napisati još neku napeticu. Recimo roman o ubojstvu iz osvete, ili nužne obrane…
Razgovarala: Sandra Pocrnić Mlakar
Foto: Mario Draušnik
