Kažu da najbolje stvari nastaju slučajno, tako je bilo i sa prvim bocama šampanjca.
Davne 1531. godine sasvim slučajno benediktinci iz opatije Saint Hilaire u Francuskoj proizveli su, niti neznajući što je to, prve boce ”le vin du diable” odnosno đavolijeg vina kako su ga prozvali.
Zašto su ga upravo tako nazvali zapravo je vrlo jasno. Naime, u to vrijeme ne samo da nisu znali razlog zbog kojega je do stvaranja mjehurića i velikog pritiska u boci došlo, već su boce pucale same od sebe, pri tome nanoseći čak ozbiljnije ozljede svima koji su radili u vinariji opatije Saint Hilaire.
Međutim, unatoč tome shvatili su da je to vino zapravo vrlo ukusno, elegantnog i prijatnog okusa, te da u njemu više nema one izražene svježine, gorčine, koja je bila u prvotnom vinu.
Otac šampanjca – svećenik Dom Perignon ili liječnik Christopher Merret
Pravi razlog tome, otkrio je engleski liječnik i znanstvenik Christopher Merret 1662. godine kada izlazi njegov članak u publikaciji Royal Society, gdje opisuje proces nastanka sekundarne fermentacije i njezinih uzročnika. Danas se doduše ocem šampanjca cijele priče smatra Dom Perignon.
Vrlo je interesantna činjenica da je taj fratar, rođen tek 1638. godine, gotovo 100 godina nakon pojave prve boce zaslužan za pojavu pjenušavog vina.
Kako je Dom Perignon stvorio champagne
Dom Perignon, kao vrlo mlad prema nekima čak i slijepi momak, dolazi u opatiju Hautvillers u francuskom gradu Epermey, današnjoj možemo reći prijestolnici champagnea u kojoj kreće s proizvodnjom pjenušavog vina, tek 6 godina nakon otkrića Christopher Merreta. Zanimljivo je to da se Dom Perignon cijeli svoj život borio i radio sve kako bi izbjegao sekundarnu fermentaciju u bocama. Zapravo on je proizvodio pjenušce po tehnologiji Methode rurale.
Metoda dobivanja šampanjca
To je ustvari metoda u kojoj se vino u alkoholnoj fermentaciji naglo hladi, a vino pri tome ostaje pjenušavo.
Ono zbog čeka je Dom Perignon zapravo prozvan ocem šampanjca jesu njegova otkrića i uvjerenja od kojih neka i danas vode najveće svjetske proizvođače ovog najpopularnijeg vina u svijetu.
Između ostalog on je donesao pravilo da se fina champagne vina proizvode samo od sorte Pinot Noir (Pinot crni), da lozu od koje se dobiva grožđe za proizvodnju pjenušaca treba jako orezati, da se grožđe bere u hladnim i vlažnim uvjetima, i da se bobice u preradi ne gnječi mehanički.
Dom Perignon je zaključio zbog čega dolazi do pucanja stakla i izlijetanja čepa uslijed fermentacije u bocama, osmislio je preteču današnje košarice odnosno mrežice koja sprječava da pluteni čep izleti iz boce, a otkrio je nešto vrlo bitno za sve proizvođače pjenušaca, a to je da se talog iz boce najlakše taloži ako je boca okrenute prema dolje.
Dom Perignona radio je sve do svoje smrti 1715. godine.
Cijela priča o nastajanju prvih šampanjca i životu Dom Perignona zapravo su dokaz da se do najboljih stvari u svijetu dolazi sasvim slučajno.
