Šišmiši jedne od najplahijih životinja svijeta

Jedan od vrlo zanimljivih razreda sisavaca čine upravo šišmiši za koje se smatra da su se pojavili prije 65 milijuna godina. Izdvajaju se kao poseban razred sisavaca budući da su jedini koji su u potpunosti ovladali letom i pri tome dobili epitet „letećih sisavaca“.
Mnogi ljudi za šišmiše vežu legende iz starih narodnih priča o tome kako se šišmiši upetljavaju u kosu i stvaraju negativnu sliku o ovim letećim sisavcima. Međutim, šišmiši su zapravo jako plahe i osjetljive životinje. U narednom tekstu donosimo vam više informacija o šišmišima, njihovim prilagodbama, eholokaciji i urbanim legendama vezano za šišmiše.

Osnovne stvari o šišmišima
Šišmiše kao razred možemo podijeliti na dva manja podrazreda, a to su Microchiroptera ili šišmiši koji su uglavnom najčešći i Megachiroptera ili leteće lisice, a ukupno postoji otprilike oko 1100 vrsta. Važno je napomenuti da su šišmiši noćne životinje i uglavnom nastanjuju spilje. Karakteristika koja je specifična za šišmiše je eholokacija (koju imaju i dupini), a pomaže im pri svakodnevnom preživljavanju.

Naseljavaju sve kontinente osim Antarktike, a hrane se kukcima i voćem (manji postotak). Spilje su vrlo važne za opstanak šišmiša budući da za vrijeme hibernacije tamo provode svoje vrijeme kao i za razmnožavanje. Evolucijski su zadržali prilagodbe koje im omogućuju fizičku prilagodljivost u spiljama i sposobnost eholokacije.

Kako izgledan jedan šišmiš
Tijelo šišmiša fizičko je prilagođeno kako bi mogli visjeti naopako. Ono što je vrlo specifično za šišmiše su njihova krila čiji raspon ovisno o vrsti može biti između 15cm do 2m. Razlikuju se veličinom, izgledom glave, dužinom repa no svima je tijelo obraslo dlakom. Za šišmiše je važna letnica (ili dvostruki sloj kože) koja omogućuje šišmišima let sličan plivanju. Svi šišmiši imaju oči međutim koriste se eholokacijom. Postoje šišmiši kukcojedi, mesojedi te vrste koje se hrane nektarom, peludom i voćem.

sismis-1

Društveni život i navike šišmiša
Budući da su šišmiši noćne životinje možemo zaključiti da su aktivni noću, a da se danju odmaraju. U spiljama i staništima koja nastanjuju žive u skupinama tako da možemo reći da su izrazito društvene životinje. Da su šišmiši brižni i osjetljivi sisavci dokazuje činjenica da se jako brinu za svoju mladunčad za koje nalaze posebna mjesta za vrijeme ishrane. Za vrijeme lova jako su aktivni i mogu doseći velike brzine dok im se za vrijeme odmaranja pokretljivost smanjuje. Razmnožavaju se jednom godišnje, uglavnom imaju jedno mlado i pare se s nekoliko ženki.

Šišmiši u Hrvatskoj
Sve vrste šišmiša su ugrožene i zaštićene zakonom. U Hrvatskoj je zabilježeno 35 vrsta koje su pod posebnom zaštitom. Važno je napomenuti da je 2012. godina proglašena Međunarodnom godinom šišmiša, a Hrvatska je jedna od zemalja koja je potpisala Sporazum o zaštiti europskih populacija šišmiša. Bitno je ne uznemiravati šišmiše i podizati svijest o njihovoj važnosti i cjelokupnom ekosustavu. Najveći problem za smanjenje populacije šišmiša je trovanje pesticidima, gubitak staništa i nedostatak hrane.

Zanimljivosti

• Jedan šišmiš može pojesti više od 1000 insekata u jednom satu
• Postoje 3 vrste šišmiša koje se hrane krvlju životinja i žive u Latinskoj Americi
• Gdje možete pronaći šišmiša: napuštenom rudniku, šupljinama stabla, pukotinama zgrada i starih kuća, pećinama, podrumima, spiljama, pukotinama kuća i zidova.
• Šišmiši su najdulje živući sisavci na svijetu ako uzmemo u obzir njihovu veličinu
• Autohtona su vrsta sisavaca na Novom Zelandu, Azorskom otočju i Havajima
• Žive između 5 do 20 godina

Autor: Marina Jakšić
Fotografija: Tambako The Jaguar
Jessicajil